Sunday, September 08, 2013

rawgust


Nisam uspela da sprovedem eksperiment onako kako sam ispočetka planirala, a plan je bio da se tokom celog avgusta hranim samo sirovom hranom. Bila sam puna volje i snage, i tako je ostalo do prvog naleta slabosti.  Emocionalne slabosti. Koja je nastupila lakoćom letnjeg pljuska, snagom pred kojom je smešno čak i pokušati otvoriti kišobran...

Šta je bio motiv?
Motiv za rawgust je bio zdravstvene prirode. Nadala sam se da ću, ako izdržim mesec dana, primetiti poboljšanje kod jednog konkretnog problema koji imam. No, pošto sam izdržala samo pola meseca, mislim da za uzorak imam prekratak period i da ne mogu apsolutno ništa zaključiti o delotvornosti sirove hrane na taj konkretan problem, pa se neću zadržavati na tome.

Motiv se može preformulisati i u težnju ka popravljanju navika u trošenju sirovih namirnica u klasičnoj  kombinovanoj isharni, i u tom kontekstu imam šta da pišem. Mnogi koji me poznaju samo preko bloga, ne znaju da sam do pre nekoliko godina imala dosta drugačiji gastro profil. Oduvek sam bila voćni tip i trošila dosta svežeg voća, par godina nisam jela meso nikakvo, imala sam zdravije principe u kuhinji, i uopšte, za kuhinju sam se interesovala kroz aspekt zdravlja. Gutala sam literaturu svakojaku, puno konfuzije sama sebi stvarala, ali i par dobrih knjiga pročitala, koje su mi negde ostale uklesane kao logične i smislene, i za koje i danas mislim isto. Na primer ova je ostavila dosta jak utisak, i lično bih je preporučila apsolutno svakom živom čoveku da pročita, prosto da bi u svesti napravio mentalnu belešku o njenom postojanju, pa posegao za njom po potrebi. Da sam nastavila smerom kojim sam krenula, danas bih verovatno kuvala kao Olja, a ona je moj idol, i ne zezam se uopšte. No, nisam, već sam (s)krenula da otkrivam jake i sve jače ukuse, zatim sam počela da pišem ovaj blog, stvari su strmoglavo otišle u organoleptičkom smeru, i sirote voćke i salate su pale ne u drugi, nego dvadesetdrugi plan. Decu još i nudim i podsećam da jedu voće, a ja ga prva ne jedem. Rawgust je trebalo da proba da reši jedan konkretan zdravstveni problem, ali i da me podseti na neke stvari od ranije, da uvede naviku da redovno kupujem po nekoliko vrsta svežeg voća i povrća, i da se dosadašnji default onih koje uvek imam u kući, a koji otprilike glasi krompir-šargarepa-luk-jabuke, proširi.

Kako je izgledao period raw-100%?
Pola avgusta sam jela samo presno. Bez kriza i bez varanja, i osećala sam se prilično odlično. Najjači utisak za tih petnaestak dana mi je taj što realno NISAM bila gladna. A očekivala sam da ću biti. Da će mi od voća i povrća svakih par sati krčati creva. Dakle, glad, pravu fiziološku glad, nisam osećala. Drugo je ono kad vidim da neko nešto jede, pa se i meni jede. To nije glad, to su gladne oči.

Primetila sam u prvim danima da sam pila dosta vode. Nisam se terala, jednostavno sam bila žedna. Kao da je žeđ čučala negde u tišini, i nije smela da se javi punim glasom dok sam jela klasično gurmanski, a sad i pored dosta vodenog voća i povrća meni se stalno pila i voda. Doduše, i bile su vrućine, ali mislim da nije samo zbog vrućina, već nekog probuđenog procesa iznutra.

Ishrana mi se svodila uglavnom na voćne i povrtne salate. Nisam se bavila receptima, traganjem za zamenama itd. Htela sam da što manje mislim o pripremi hrane generalno, i da upotrebim prirodno gotovu hranu. Ništa nisam ni fotkala, imam ukupno ove dve sličice koje vidite u postu. Vodila sam neke interne beleške o tome šta sam jela kog dana, pa mogu da izvučem spisak namirnica koje sam jela u tom dvonedeljnom periodu. Dakle...

Voće: jabuke, kruške, breskve, banane, limun, šljive, maline, kupine, dinje, lubenice, borovnice, aronija (ne dopada mi se), smokve, grožđe
Povrće i mahune: paradajz, krastavac, paprika, luk, šargarepa, zelena salata, rukola, zelje, kupus, cvekla, tikvice, plavi patlidžan, grašak, karfiol
Koštunjavo voće, semenke i slično: badem, orah, indijski orah, suncokret, tahini, masline
Žitarice: pšenica i kukuruz
Zaslađivač: med
Napici: voda, limunada, vino

Druga polovina meseca
Nakon što sam jednog popodneva, polovinom meseca, iskrizirala i prekršila rawgust, nadalje nisam mogla da se vratim na full raw. Triger za prekršaj bio je miks osećaja bezvrednosti, potištenosti i usamljenosti, koji me s vremena na vreme obuzme grozno snažno. Upoznala sam taj osećaj prilično dobro, znam tačno i zašto i kada nastupa, ali ne pomaže mi to znanje da ga izbegnem. U njegovom prisustvu dešava se čudnovata misija traženja utehe, kroz bilo šta što će doneti lep, udoban, ušuškan osećaj sreće, a hrana je jedan od mogućih vidova utočišta. Nećete verovati, nisam se uhvatiila ni za kakav čokoladni niti kremasto-raskošan slatkiš, već sam pala na sladak kupus :)) Koji inače stvarno mnogo volim, ali taj sladak kupus, tog prelomnog dana, bio je nešto najlepše što sam pojela u životu. Nešto što me je vratilo u život.

Elem, nakon nasjlađeg kupusa :) kreće ne naročito slatka griža savesti, pa nisam imala hrabrosti da od prvobitnog koncepta odustanem u potpunosti, iako mi je bilo jasno da u datom stanju ne mogu ni da nastavim u potpunosti. Nastavila sam polovično. Na poslu raw, kod kuće sve. Sa posla stižem obično oko 17-18h, dakle veći deo dana provodila sam na sirovoj hrani, uglavnom voćnim salatama uz dodatak badema. Napravila bih jednu poveliku voćnu salatu negde oko podneva, jer zaista nisam gladna ranije, nabokala bih se fino i nadalje bih bila sita. Kod kuće sam jela ono što ima, a uglavnom je uvek bilo nešto kuvano. Jela sam i ono što nema, pa napravim jer mi se jede. Tih dana spremala sam Vuku rođendan, što podrazumeva kiflice, gibaničice, reformu, medovik... Što su sve do jednog moji lični favoriti, kojima nisam ni probala da odolim.

Primećene pojave i poneko saznanje
- Teže je nego što sam mislila
- Zabluda je da sirova hrana ne može da zasiti čoveka, i da će stalno biti gladan
- Emocija, sa velikim E, je pokretač svega, od nje nastaje inspiracija, ona stvara navike, ona donosi i slama odluke...
- Tokom 100% raw perioda imala sam više energije. Nisam bila pospana nakon obroka na poslu, što mi je inače postao priličan problem, koji kafa ne rešava. Uveče sam kasnije legala, ujutru ustajala sa manje napora.
- Perut, sa kojom se patim godinama unazad, nestala je u potpunosti već posle nedelju dana rawgusta. Nisam uopšte ni razmišljala o tome kad sam počinjala, nadala sam se nekim drugim promenema, pa sam se stvarno iznenadila ovoj, koja je bila baš baš uočljiva. U drugoj polovini meseca perut se, očekivano, vratila
- Ten mi se malo popravio, mada je to, u mom slučaju katastrofalnog tena generalno, više evidentno pod rukom nego na oko
- Moguće je živeti bez kafe, pa i bez piva :)
- Vino jeste raw, pivo nije
- Vino hvata brže nego regularno, bukvalno posle nekoliko gutljaja!
- Moguće je popiti limunadu bez šećera, zapravo limunada bez šećera je u rangu vrlo osvežavajuće vode, a ne kiselog, nezaslađenog soka. Stavljala sam po pola isceđenog limuna na šolju hladne vode, taj mi je odnos limuna i vode baš dobar.
- Proklijala pšenica je vrlo vrlo vrlo ukusna stvar, a o tome koliko je zdrava da ne govorim
- Smrznut pa odmrznut grašak i kukuruz su jako upotrebljivi u sirovoj ishrani, jer su meki kao da su upola skuvani. Dopali su se i deci, koja su tražila da "drugi put spremim toga više", pošto sam, jel'te, napravila samo malo, za sebe, ne računajući da ih uopšte nudim
- Tahini + med = meka alva, odlična za zavarati kasnovečernji napad za kockom čokolade. Predivan ukus, jak, konkretan, količinu od dve kašičice sam umela da gustiram po nekoliko minuta, sve onako uzimajući na vrh kašičice po malčice. E sad, tahini kupovni ne znam da li je sirov, ja sam ga koristila kao da jeste.

Plan za dalje
Ne želim i ne težim da postanem potpuni sirovojelac. Želim da znatno popravim odnos sirovo-kuvano u svojim navikama. Jer sam odgovorna i za navike dva mala dečaka koji ih tek stiču, i jer nema dileme oko toga šta doprinosi dobrom zdravlju a šta ga potkopava. Planiram po jednu 100% raw nedelju u mesecu. To mi se čini da nije nerealno, bar dok je još pijaca dovoljno šarena. Tokom ostatka meseca probaću da zadržim princip pola-pola, kroz naviku da na poslu jedem samo presno. Ostavljam luft da se na poslu jednog dana u nedelji priključim nekoj kancelarijskoj inicijativi. Da se ne otuđim skroz od kolektiva, i da ne stvaram tvrde zabrane, jer recimo da sam dosta slaba na pomen kako bureka tako i falafela :) Kod kuće jedem sve, i trudim se da u tom "sve" bude i dovoljno sirovine.

Recept za kraj
Nit' je neki recept, nit' je ičemu kraj, nego ajd' da pribeležim jedini obrok kod koga sam nešto uopšte zapisala tokom rawgusta. To je ujedno bio i jedini obrok kog koga sam se kobajagi potrudila da vizuelno liči na ručak. Svi drugi obroci su mahom bili salate i iziskivali jedino seckanje. Mislim da to i jeste najbolja opcija za konzumaciju sirovog. Jer se stvaranjem vizuelnih asocijacija na klasična jela stvara i povišena opasnost od razočarenja. Vidim nešto što liči na testeninu, mozak šalje signal "mmmm, taljatele...", žlezde kreću da luče sokove i oštre se na poznato, pa kad jezik dotakne nešto što veze nema s testeninom, kreće povratna poruka od nepca do mozga, a ja taj put zamišljam slično kao u igri gluvih telefona, i može doći do razočarenja kao završnice, iako realno taj neki miks ukusa sam po sebi uopšte nije bio loš...


Taljatele od patlidžana sa sosom od krastavaca
Za taljatele, dva malecna plava patlidžana oguliti, pa iseći na tanke listove, recimo slajserom za kačkavalj, pa onda na trake. Posoliti i ostaviti da puste vodu i da omekšaju, oko jedan sat. Za sos, u blender bućnuti pola kg krastavaca prethodno oljuštenih. Dodati pola male jabuke, 3 čena belog luka i 1/2 sveže ljute papričice. Malo posoliti, samleti u kašu i staviti u frižider da se hladi. Servirati patlidžan-taljatele sobne temperature, sa prohlađenim sosom. Po želji, preko svega dodati malo paradajza i bosiljka.

Utisci:
Probala sam patlidžan tračice odmah nakon soljenja, očekujući nešto gorko, ali za divno čudo nije bilo. Ipak to zavisi od samog patlidžana, ovaj je bio jako mlad i nije imao neprijatnu gorčinu. Kaša od krastavaca je po blendiranju bila nekako penasta, a po ukusu sasvim ok, i dobro ljutkasta. Nije padanje u nesvest, da se ne lažemo, ali jeste neobično, drugačije, interesantno, osvežavajuće i ipak jestivo ;) Drugi put bih za taljatele kombinovala patlidžan i tikvice, u cilju da se ublaži primat patlidžana, a u sos dodala još jabuke i to slatke jabuke i možda malo celera.

Dragi je probao moje jelo. Uzdržanom grimasom prezentovao je gore pomenut sindrom prevarenog očekivanja, i pažljivo izjavio da bi "ovo moglo da prođe kao salata". Što je u stvari ljubazno izrečena istina da nikad ne bi moglo da prođe kao ručak :) Realno, ovo i jeste salata, samo je servirana da izgleda drugačije.

Eto toliko. Neću vas više gnjaviti sličnim sadržajima. Za blog imam u planu još gomilicu recepata koji spadaju u (manje-više nezdravu) klasiku, dosadašnji koncept se neće bitno menjati. Zahvaljujem vam na pažnji, i izvin'te na trajanju.

komentara: 30

  1. Fino sto si sa nama podijelila tvoja iskustva. Sto se tena tice mislim da bi samo izbacivanje slatkisa i masnocavec znacajno doprinijelo poboljsanju a mislim da isto vazi i za perut. Ja imam problema i sa jednim i sa drugim i primijetila sam da samo ako izbacim eurokrem iz ishrane na par dana promjena se bas vidi ali ja eurokrem obozavam i jednostavno nemam namjeru da ga se potpuno odreknem kao ni bilo cega drugog. S druge strane trudim se da kad god mogu uz rucak imama neku svjezu salatu a na poslu jedem samo voce do rucka. Rucam obavezno kuci jer sve to kupovno sto bih mogla da jedem je smece bez icega zdravog ili korisnog a nije bas mnogo ni ukusno tako da radije cekam do 5 da rucamo svi zajedo kuci. Jedva cekam ove tvoje druge recepte a ne mogu ni da zamislim sat bi moj muz rekao da je probao tvoj presni specijaltet:-)

    ReplyDelete
  2. Evo i mene konačno malo k tebi :) . Razumijem potrebu da nešto promijeniš na bolje, elan kojim kreneš, ali i posustajanja i odustajanja. Ja nisam nikad pokušavala sa RAW ishranom, meni je to u startu nešto što bih pokušala samo i jedino da se doista radi o pitanju života i smrti.
    Takvim eksperimentima, u područja makrobiotike i raw fooda, sklon je moj muž i on povremeno pokuša, ali ga onda nađem kad dođem kući kako prži odreske u tavi, jer ....... ide, koliko ide. Ono čemu sam ja najsklonija i što povremeno pokušavam jest LCHF prehrana. Na blogu čak i postoji nekoliko recepata koji ulaze u tu kategoriju, iako ih ja nisam tako deklarirala. U principu je, a da to nisam tako zvala, to bio moj izbor namirnica dok sam bila mlađa. Jer mogla sam bez ugljikohidrata, ali nikako bez mesa i salata. I sad mi možeš ponuditi kraljevski obrok, ali ako mi nisi servirao salatu, sve pada u vodu. S druge strane, voće i ja se baš nikada nismo previše družili. Pojedem ga sezonski kad se pojavi, dva-tri dana derem po nekoj određenoj voćki, a nakon toga tjednima ništa. Ali salata i to u pravilu i najčešće zelena u svim svojim pojavnim oblicima, (osim puterice ;) ) svakodnevno je na mom stolu.
    Bilo kakva promjena, a u principu držim da smo svi mi i bez nekih testova tolerancije na hranu i sl. , u ovakvim kratkim periodima "eksperimentiranja" u stanju prepoznati što bi zapravo i kako tijelu godilo, je dobrodošla.
    Mozak je druga priča i s njim je u pravilu problem. Jer budeš sit i sva ta jela nisu bezukusna, ali treba pobijediti mozak koji sa svakim zalogajem šalje poruku da to nema okus kakav bi trebalo imati. I mozak je taj koji ostaje gladan i tlači :D
    K tome, barem ja, što sam starija, postajem sve sklonija ugljikohidratima i/ili namirnicama i kombinacijama koje sam prije zaobilazila. Ovo ljeto sam čak primjetila i za mene krajnje neobjašnjivu potrebu za kolačima sa sirom i voćem???!! Ne sjećam se da sam godinama toliko puta radila kombinacije sira i voća, kao ove.
    Uglavnom, ja pokušavam, više neuspješno, negoli uspješno, od svega uzeti barem nešto, što je meni (nama) najpodnošljive, a da istovremeno i činim time svima dobro. Ne mogu se odreći mesa niti želim, a još manje termički obrađene hrane. Srećom salate stvarno jedemo u velikim količinama, sad je konačno počela i Timna, a to ionako spada u sirovo. Povrće ostalo pokušavam što kraće kuhati i maltretirati, kad god mogu biram kratko prženje ili kuhanje na pari, ali zov ugljikohidrata je jak, prejak. :)
    A sva ta sirova hrana doista izgleda božanstveno, jer nije mučena.:)Držim palčeve da nađeš neki omjer i način koji će vam svima goditi i činiti dobro u svakom smislu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zašto baš putericu ne voliš, nije bez razloga sigurno, a ja ne umem da smislim ni jedan?!

      Znam da voliš i trošiš salate, moj cilj i jeste to, da vratim naviku da ih trošim što više i češće.

      I ja sam slaba na testa ali i slatkiše. Ajde da osmislimo neki HCHF, ima da bude hit garantovano! :))

      Usput, super mi je tvoja sirno-voćna faza :)

      Delete
    2. Zašto baš putericu? :) Pa upravo zato što je premekana i jedini način da je pojedeš prije nego umre je da je samo splahneš pod vodom. Ako je probaš iole začiniti, umire doslovno pred tvojim očima, kao da si je propustio kroz express lonac. Bude sva obamrla i beživotna, nigdje hrskave slasti! :)
      A HCHF može :),ali ne bih ja bez mesa i salata. Pa se onda vraćamo opet na to da je zapravo čitava priča i nauka u doziranju i umjerenosti. Nekima je to Bog udijelio s prirodom, neki ćemo nažalost proživjeti život, ali nećemo naučiti. :)

      Delete
    3. Vidi se da se razumem u zelene salate :)))

      Delete
  3. u poslednje vreme se pridržavam posta. Vidim da mi prija i kako kažeš promene na koži i kosi su evidentne, a pogotovu za neke druge problemčiće. Post na vodi je baziran na sirovoj hrani i moram priznati da ne izdržim uvek. Sve je to u glavi.Promenila sam ishranu , nema više preradjevina , ujutro voće ,povrće , mekinje , ručak kuvan , većera salata. I meso i slatkiše polako smanjujem , ne prijaju mi kao pre. Nadji neku svoju sredinu . Išla sam na test intolerancije , ali kod mene nije imao efekta .Zbog znanog problema mi zabranili sve :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Post na vodi koliko znam ne brani kuvanje, sećam se Srkijeve bake koja je povremeno postila na vodi, i uvek je kuvala pasulj onako bez ičega, ili krompir.

      Super je ako ti prija post, to po mom mišljenju baš važno, da su ti ono što radiš i ono što osećaš u sinhronu.

      Delete
  4. Mislila sam na tebe i isčekivala ovaj post. Prvo da kažem da se nadam da zdravstveni problem nije ništa ozbiljno mada kada se odlučiš na ovako "radikalan" režim ishrane... Ne znam... I nemoj, molim te, misliti da se ja hranim super zdravo i šta ja znam mada sad kad vidim... eurokrem ne pamtim kada sam jela, uopšte slatkiši mogu da stoje pored mene bez želje da ih jedem... meso ne obožavam ali trenutno znam da nemam jačinu da živim na sirovoj hrani... a i mislim da se na nju ne prelazi tako na prečac već je malo po malo uvlačiš u svoju svakodnevicu dok na kraju ne shvatiš da ti samo te "stvarčice" odgovaraju...
    Ja sam pravila jednu raw čorbicu sa graškom... bila je u MEZZE ali još nisam stavila post o njoj i tako sam se lomila da li uopšte dati taj recept jer prvi tanjir sam ajde i pojela ali već posle...išlo je teže i mislim da se zaista na tu vrstu ishrane treba navići...Ma pisala sam o tome u postu ali on još čami u draftu...
    Malo sam se raspisala ali samo za kraj da dodam da se nadam da si o.k., kako fizički tako i psihički... Grlim te i ljubim <3 :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti. Samo kratko - nije ništa ozbiljno (znam na šta se najčešće prvo pomisli), al' ja bih ni to da nemam :)

      Delete
  5. Vjerujem da je bilo teško, meni bi ovaj emocionalni dio najteže pao. Dosta sam osjećajna osoba i mislim da jedem često baš da zadovoljim emocionalne potrebe. Ko zna, možda je ovakav eksperiment i koristan da se neke stvari dovedu u pravu perspektivu. U svakom slučaju, sviđa mi se i čestitam što si imala snage :)
    Ja sam još u fazi razgledavanja raw recepata i znam da moram početi isprobavati jer mi se jako sviđaju. zasad samo izgledom i okusom, nadam se da ću se češće moći tako hraniti :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Anja.
      Javi ako probaš nešto zanimljivo :)

      Delete
  6. Hej Majo, ma super je što si izdržala pola meseca. Promena je stvarno radikalna, pogotovo ako kažeš da nisi baš bila sklona rawovanju:)
    Super ti je ovaj novi plan, kontam da je mnogo dobar za zdravlje.
    Samo napred!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Nevena. I ja kontam da je svakako bolji od doskorašnjeg, a opet nije ni mnogo strog pa da mi nečega nedostaje...

      Delete
  7. Majo, bravo za tvoj trud i petnaest dana na sirovoj hrani!!!
    Svidja mi se sto si podelila iskustva, i kao neko ko je probao ovo mogu reci da je moj stav o ishrani baziranoj na iskljucivo sirovoj hrani - ne, nikako. Zasto? Nema potrebe za tim. Dovoljno je jednom dnevno ubaciti neku dobru salatu u ishranu, uzeti dve-tri voćkice, zaliti sve to se sa npr. solarnom vodom (ovo radi radnju, provereno) i to je to, što se ishrane tiče.
    Namerno nisam iznosila svoj stav u onom postu gde si najavila ovaj eksperiment, jer ne volim da utičem na druge. Želela si, probala si, zaključila si:)
    Probaj ovo sa solarnom vodom, ako želiš ukloniti taj problemčić koji te muči. Meni je nešto najlepše solarna voda i hodanje po vreloj zemlji, pesku, betonu (na terasi). Leto je na izmaku, pa za ovaj hod možda pričekaš neke nove, toplije dane, ali za suncevu vodu uvek možeš naći priliku.
    Puno pozdrava.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nale hvala ti na javljanju, i onda i sada.
      Koliko si dugo ti raw-ovala, i šta ti je bio motiv?
      Šta mu dođe ta solarna voda, i u kom smislu radi radnju?

      Delete
    2. Joj, malo kasnim za odgovor ali evo me...
      Nema na čemu, meni ne treba da zahvaljuješ, bre, ja te pratim u stopu;)
      Ja sam izdržala 34 dana (da budem precizna) prošle godine juli-avgust. Jela sam dosta lubenica, breskvi i tog sezonskog voća i povrća. Popodne me je uvek hvatala neka glad ali ništa strašno. Možda mi je prelaz na tu ishranu bio lakši jer ja više od decenije postim, i male postove i velike i dnevne, kada uglavnom jedem povrće i voće.
      Motiv - čišćenje organizma. Ništa mi nije smetalo, nisam imala probleme i slično, nego ja to tako njuškam uvek nešto (inače, volim alternativu i poštujem je) i kad mi se nešto dopadne ja probam, pa posle mogu da sudim. Ako valja, ja preporučim. Evo baš sam pre 3 nedelje završila nešto novo (sa pirinčom, ako te zanima pričaću ti, pa probaj - to mogu preporučiti, odlično je).
      Solarna voda je, da uprostim, česmovača (u gradskim prilikama) natočena u veću staklenu bocu (neki upotrebljavaju bojeno-plavo-staklo, ja ne, samo belo tj. prozirno) i ostavljena 12-16 časova na suncu. Mada, po mom iskstvu, može i 5-8 sati, možda je slabijeg dejstva ako se neko leči na taj način ali pošto ja koristim iz drugih razloga meni odgovara. Onda, tu vodu prebaciš u bokal (porcelan/staklo) ili drugu flašu (staklo) i piješ po potrebi (pre nego što osetiš žeđ, kao što bi trebalo uvek da radimo i sa "regularnom"). Ova voda ima drugačiji ukus, stvarno. Poboljšava se i vid, koža se ne peruta, ten blistav, kosa postaje svilenkasta i lepršava, nokti skoro savršeni, vene na nogama se povlače (pričam iz svog iskustva), PMS postaje misaona imenica...
      Nadam se da te je zainteresovalo, probaj, uopšte nije naporno. "Radi radnju" u smislu da ćelije organizma bivaju obnovljene i samim tim se čovek bolje oseća ili reši neki od problema, kao npr. perut...

      Delete
    3. Hvala Nale na svim odgovorima.
      Samo da vidim malo nekog sunca, pa da pošaljem vodu na sunčanje :)

      Delete
  8. Jednom sam probala biti na sirovoj hrani - jer sam se naslušala kako je to divno i krasno, super se osjećaš, pun si energije, koža prekrasna, kosa se ne masti brzo i nema peruti...
    Jedva sam izdržala 7 dana, ja sam stalno osjećala glad, trpala sam u sebe sirovo voće i povrće i to zalijevala ogromnom količinom vode - da se nečim napunim da ne budem gladna - rezultat je bio proljev. U tih kratkih 7 dana nisam primijetila apsolutno nikakva poboljšanja na koži niti na kosi (i dalje sam imala perut i masnu kosu).
    Svi moji dojmovi su negativni, uz proljev; je sam bila totalno umorna i iscrpljena, mogla sam spavati i preko 12 sati (kad sam spavala barem nisam razmišljala o tome koliko sam gladna i kako mi stalno kruli u želucu). Ne bih više nikad željela prolaziti kroz tako nešto. U tih 7 dana upoznala sam nešto što mi je i dan danas najgora namirnica: klice. Ja sam probala pšenične, stavila sam 100 g toga u staklenku, i bavila se time (ispirala to u vodi par puta dnevno) i za par dana narasle klice: probala 1 čajnu žlicu i ostatak sasula u smeće, stvarno nikad više to ne želim jesti. Tebi želim da nađeš prikladan način prehrene. Pozdrav. Zrinka

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala na javljanju! Interesanto mi je čuti tvoja iskustva, jer su dosta suprotna od mojih, sem žeđi. Ja zaista, ali zaista nisam osećala glad, a i jedine dve promene koje sam videla za tih 15 dana su vezana za kožu i perut.

      I recimo, klice su meni čak najlepše onako klot, imaju mi prijatno slatkast ukus koji nisam očekivala, i ostavljaju neku prijatnu svežinu u ustima satima posle. Nisam baš znala kako da ih upotrebljavam, pa sam dodavala po malo u voćne i u povrtne salate. Pokušala sam i da ih izblendiram, to mi baš i nije pošlo za rukom.

      Pozdrav!

      Delete
    2. :D:D:D Zrinka, ne mogu da prestanem da se smejem. Pozvala sam čak i svog dragog da pročita...Evo, ni on ne prestaje. Kakav živopisan komentar! Skroz razumem, a klice posebno. Retko kada su ukusne, naročito pšenične. Valjda je to i stvar navike.

      Majo, dve nedelje je sjajno! Verujem da ti je prijalo. Ja sam vegetarijanac već dugo i ponekad volim da jedem samo sirovu hranu (jednostavno mi prija) ali mislim da to nikada nije trajalo više od desetak dana. Kao i ti, i ja se tih dana mnogo bolje osećam, lakše i odmornije, ali svemu dodje kraj. Rekla bih da je to prirodno. Svašta nas iznenadi u svakodnevnom životu, svašta se dešava a mi smo samo ljudi. Važno je ostati iskren prema sebi (pa i prema drugima). Meni je mnogo draže da čujem šta Zrinka ima da kaže, onako strastveno i sočno, nego svi oni kojima se od zanoktica do duše sve preporodilo baš kao što im je rečeno da će biti.

      Pozdrav!

      Delete
  9. Majo, baš sam se ovih dana sjetila tvog eksperimenta i pitala se kako ide! Mislim da je to veliki zalogaj i baš ti svaka čast što si se uhvatila u koštac sa njim i što si prilično dugo uspjela da se sasvim pridržavaš zadatog sebi... U svakom slučaju, sasvim mi je jasno kako izgledaju emotivne krize koje se najčešće utješe hranom! :)
    Mene prilično privlači ta "drugačija", da kažem, hrana, ali ono što znam je da bih se ja tome mnoogo posvetila i vjerovatno mislila na to šta ću da jedem po čitav dan i noć (za to treba vrijeme)... :) Inače, imala sam i ja već neko vrijeme u planu neku vrstu eksperimenta (malo dužeg), ali je problem što nikako nisam na jednom mjestu - ili bih putovala u tom periodu, ili bila u Crnoj Gori (kad sve postaje vrlo neizvodljivo) i nikako da se organizujem... Nego, u svakom slučaju, tebi svaka čast na odlučnosti i na novim odlukama koje si donijela i kao što kažeš, čovjek nauči mnogo o svom organizmu i onda je to dobro primjenjivati ubuduće (kosa, koža, energičnost, pospanost...)!

    ReplyDelete
    Replies
    1. I ja sam sklona da kad me nešto privuče da se dam 100% u googlanje, razmišljanje, planiranje i onda me to lepo umori, jer nemam prostora za takvo udubljivanje bilo u šta. Kratkoročno možda i da, zato nisam ni pomišljala da mogu duže od jednog meseca, a i to je definitivno bilo preambiciozno :) Ali nije mi žao, neke sam promene ipak osetila, i sve su uglavnom pozitivne.

      Kakav eksperiment ti planiraš, i šta te pokreće da ga planiraš? Motivi nisu isti kod svih, zato mi je interesantno da čujem i druge, naravno, ako pitanje nije neumesno...

      Pozdrav!

      Delete
    2. U principu bi bilo komplikovano ući u moju glavu i shvatiti moje razloge :) Nisu zdravstvene prirode (mada sam postala prilično hipohondrična poslednjih godina :)) i uglavnom imaju veze sa radoznalošću. Zapravo, dosta čitam o hrani i sve me nekako zanima. Imam često želju da se borim, da promovišem zdravu ishranu i sl, a ako malo švrljneš po blogu, vidjećeš da tu ima dosta slatkog - za početak! I zaista, ne mogu da preživim dan bez kolača! Karikiram, ali shvataš poentu…
      Sa druge strane strašno me privlači ideja vegan hrane, u kombinaciji sa raw i da ne pominjemo da ne bih ubacila ništa što nije "hrana" - industrijske grickalice, margarini, posni majonezi, sirevi… Tako da bi taj eksperiment bio nešto tog tipa - vegan, zdrava hrana, superhrana, njen uticaj na moj organizam, fizičko i emotivno stanje i tako, neke velike promjene… Sve to kad budem imala dovoljno vremena da se tome posvetim… :)

      Delete
    3. Hvala na odgovoru. Razumem u velikoj meri motiv i cenim tvoje stavove :)

      Delete
  10. Ja imam pitanje koje nema veze sa presnom ishranom konkretno, ali ima sa nečim što si spomenula u tekstu, a to je - tahini. Da li je tahini koji si kupovala bio gorak? Ja sam kupovala u biošpajzu, zaboravih od kog proizvođača i bio je gorak. Zatim sam pokušala sama da ga napravim od pečenog susama (gorak), potom i od presnog (opet gorak). Zatim mi je drugarica donela teglicu tahinija iz Egipta (ona tamo živi, udata je za Egipćanina i oni ga troše nemilice) - i taj je bio gorak! I sad mi nikako nije jasno kako se od tako gorkog tahinija dobije alva koja je divna i uopšte nije gorka? Da ne spominjem kakva je bila alva od mog home-made tahinija :P

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije mi bio gorak. Kupila sam i ja u biošpajzu, velika tegla, makedonska proizvodnja, al' nemam je više. Kad se sad preslišam nikada ni jedan tahini/taan meni nije bio gorak (od cca 3 što sam za života kupila :) pa moguće da jednostavno imamo drugačije čulo u tom smislu. Vi'š da sam jela sirov patlidžan i izjavila da nije (mnogo) gorak, možda meni baguje taj neki senzor za gorčinu! :))

      Delete
  11. Bravo Majo,hrabra si ti zena uz to pametna i odlucna.
    Moja porodica jede jako puno mesa i salata,te blanziranog povrca..ta ishrana odgovara meni.
    MM je zbog bolova u koljenima morao smrsati i samo je smanjio kolicinu hrane,jede manje obroke ali u nima ima vise sirovog nego obradenog povrca ,zatim voce mrzio ga je nenormalno,sada ga jede...osim gubitka kilaze nikakve druge promjene nije primjetio,ja sam i ranije jela dosta sirovu hranu ne razmisljajuci da je to sirova hrane jednostavno uzmem papriku ,krastavacili paradajz ,operem i jedem....ne treba mi nikakav zacin..svi smo razlici...zelim ti sve najbolje !!

    ReplyDelete
  12. Postovana Majo! Kao prvo: svaka cast na ideji i na istrajavanju od 15 dana. Po meni je i to ogroman uspeh.
    Citajuci komentare naisla sam na podatak o solarnoj vodi. Do sada, za to nikad nisam cula ali je zanimljivo. Podsetilo me je na nesto sto i ja koristim. Naime, zove se FLASKA. To ja flasa od obicnog (providnog) stakla koje je programirano i daje (cesmovaci) vodi bolji ukus. Ideja je da se struktura vode menja i bude bolja za nas organizam. Da se razumemo - ne promovisem FLASKU niti radim za njih. Prosto me je asociralo ono sto sam procitala... Mozda sam naivna i verujem u gluposti ali meni je ova voda stvarno ukusnija.

    ReplyDelete