Friday, January 07, 2011

Žito sa šlagom


Svima koji slave Božić - srećan Božić!

Mi ne slavimo, mada poštujemo. Obično idemo kod familije mog muža, malo se okupimo, družimo, ručamo zajedno, i sve to zajedno je jedan lep događaj. Ove godine su moji momci otišli bez mene, jer sam poslednja u nizu za odrađivanje nekog virusa koji nam se uselio u kuću još sredinom decembra. Prvo jedno dete, pa drugo, pa muž, svi su ga već odradili. Delovalo je da će me zaobići, ali ipak se viruščić izborio za svoje mesto u svakom od nas. Dobro, nek' svako radi što mora, ja sam ga primila prijateljski, evo i žitom sam ga poslužila, pa da ga vidim sad koliko dugo će mu biti zabavno boraviti u meni ;)

Pošto imam jedan miran dan, bez buke i trke, uzeh da napišem post. Na neki način uklapa se čak i u današnji praznik, jer kuvano žito ima ritualno značenje. Doduše, žito se prinosi u slavu bogu i za pokoj duše umrlima, nije baš božićni simbol, nego slavski. Inače, žito koje se sprema za slavu se nikad ne ukrašava šlagom, i treba da se oblikuje u poluloptu, jer simbolizuje hleb.

Za nas nevernike je svejedno :) Meni je žito lepa i zdrava poslastica, i tako je i služim, kao dezert. U čaši ili činijici, sa šlagom.

Napraviti žito je jako jednostavno. Potrebne su jednake količine žita, oraha i šećera. Žito se najpre namoči preko noći, sutradan skuva, zatim ispere, ohladi i samelje. Dodaju se šećer i mleveni orasi, i servira po želji. Moj šlag zapravo i nije bio šlag, već mešavina slatke i kisele pavlake, jer lično obožavam te kiselkasto slatke kombinacije. Ukrasi se po želji, recimo polovinom oraha.

Znam da će vas zbuniti ovaj crveno-ljubičast orah, i mene je zbunio kad sam videla prvi put. Slučajno sam imala sreću da dodjem do malo tih, blesavo obojenih. Mislim, nisu obojeni, takvi izadju iz ljuske, stvarno. Ali retko se naidje na njih.

Osim što u žito ide dosta šećera, druga dva sastojka se mogu smatrati jako zdravim i hranljivim, i ovaj dezert zapravo može biti obrok, doručak ili večera. Žito daje priličan osećaj sitosti. I ne može se jesti na brzaka, jednostavno zahteva žvakanje. Što uopšte nije loše, za nas koji umemo da preteramo sa slatkišima :)


Sastojci:
500 g žita/pšenice
500 g (prah) šećera
500 g mlevenih oraha
šlag i polovine oraha, za ukras

Postupak:
1. Žito dobro oprati u vodi, pa nalliti čistom vodom i ostaviti preko noći da omekša. Sutradan promeniti vodu i skuvati na tihoj vatri dok zrno ne bude skroz mekano. Otprilike dva sata, može biti i kraće i duže, probajte, mora biti meko. Dodavati vodu po potrebi, od dugog kuvanja hoće da uvri.
2. Kuvano žito isprati hladnom vodom i ostaviti da se ocedi. Starije domaćice rasprostru žito na stolnjak ili čaršav, da zrna budu razdvojena i tako se suše. Ja sam samo ostavila u cediljki da se žito dobro ocedi i prosuši na vazduhu, sat-dva.
3. Žito samleti na mašini za meso. Biće suvo i gusto. Dodati šećer i izmešati. Šećer će odmah izvući svu "nevidljivu" vodu i cela smesa će postati osetno mekša. Žito sa prah šećerom je upotrebljivo odmah, dok sa kristal šećerom treba malo vremena da se šećer rastopi, da ne bi krckao pod zubima. Nakon šećera umešati mlevene orahe. Može se malo zamirisati vanilin šećerom ili muskatnim oraščićem, ja nisam. Smesu dobro utabati i zaštititi je od vazduha. Servirati po želji sa šlagom, ili mešavinom šlaga i kisele pavlake, i ukrasiti polovinom oraha.

Napomena:
Ovo je velika mera, i ako žito spremate za svoj ćef a ne za slavu, poslušajte moj savet i ne smanjujte meru, nego pola odmah zamrznite. Žito se odlično zamrzava, a šteta je vaditi i sklapati mašinu za mlevenje mesa za recimo 250 g žita, duže traje sklapanje/rasklapanje nego samo mlevenje!

Recept za štampu


I pogled na korak iza.

komentara: 33

  1. Vidis i ja sam mislila da ce me virus zaobici, al gadno sam se prevarila! Bas ti zavidim na samoci....ssss, da me ne cuje neko :)

    Nisam nikada pravila zito, nikada nisam ni probala neko koje bi mi se svidelo. Verovatno nisam imala bas srece.

    Ozdravi brzo!

    ReplyDelete
  2. Dugo nisam pravila žito i u poslednje vreme sve češće nameravam, ali nekako uvek nešto drugo isprobavam... Pravimo na isti način, samo što ja pravim od pola mere i moram ti reći da ću te poslušati i sledeći put pola zamrznuti. Stvarno je šteta sklapati i rasklapati mašinu za 250g :)))
    Inače, nikad nisma videla ove crvene orahe! Na prvi pogled sam mislila da je neka montaža :D
    A super je i kutak za slikanje! Ja još uvek samo fotnem onako direktno na stolu, bez nameštanja...
    Kod mene, suprug i ja skroz prehlađeni, ali deca su, da kucnem u drvo zdrava :)

    ReplyDelete
  3. prvo nasmijala su me objasnjena tvog studija...odlicno!!!

    drugo zito....ah...sta da kazem, naviru sjecanja iz djetinjstva kad su nam iz sombora za zagreb stizali, ne znam kako, kutija-dvije, pune zita....divota jedna....budem jednom krenula u izradu...

    ReplyDelete
  4. Brzo ozdravljenje ti želim, neka virus što prije odseli ! :)
    Žito obožavam,ovdje ga nema a kada god sam u posjeti Beogradu uvijek otiđem u neku slastičarnicu na žito. Prošli put sam ga donijela malo i doma, onako za dvije porcije za doručak, žao mi je što nisam i više. Tvoje žito odlično izgleda, super si ga napravila. I divne su fotkice !

    ReplyDelete
  5. prekrasno, vrlo rado bih probala, volim ovakve stvari.. I fotke mi se jako sviđaju. :)

    ReplyDelete
  6. Ovo je najbolji odnos sastojaka i tako je žito savršene slatkoće. Majo, zaboravila si najvažniji sastojak, muskatni oraščić, ili ga možda ne voliš, pa ne stavljaš. U svakom slučaju, obožavam ovaj desert i imam ga u frizu trenutno. Kao mala nisam ga volela, nekako me je potsećao na sahrane, ali sad mi prirasta srcu i divan je!

    ReplyDelete
  7. Lijepo se odmori i brzo nam ozdravi.
    Sviđa mi se kutak za slikanje a o žitu bih mogla priču pričati.
    Ne znam zašto ali ja kada sam bila malena sve su susjede meni donosile žito. Malo ko je u njih to jeo a ja sam obožavala. Znalo se kada je kome slava ja ću se najesti žita:) I danas ga volim ali isto mislim da bih ga ja samo jela, ovi moji sumnjam:)
    I moram priznati prekrasno si to servirala!

    ReplyDelete
  8. Kao prvo, ozdravi nam brzo... a zito sa slagom jako volim, cak mi je i sama kuvana psenica fina, onako dok su jos zrnca, pa prelijem sa malo meda ili zasecerim i tako grickam.:)) A kad se posle samelje volim da osetim i ukus muskatnog orascica, stavim par izmrvljenih karanfilica i malo zamirisem vanilom...i u pravu si, zito se sasvim fino moze zamrznuti, cak se posle moze lepo koristiti za razne slane punjene kombinacije (paprike, tikvice i sl.).;))
    p.s. fotke su fenomenalne, pogled na scenografiju me je odusevio!;))

    ReplyDelete
  9. Majo, želim ti brzo ozdravljenje. Žito volim samo kada su cela zrna, nesamlevena, sa puno šećera i bez drugih dodataka. Jako si lepo dekorisala poslasticu. Ove crvene orahe sam već ranije videla i jako su interesantni kao dekoracija na poslasticama. Studio je fantastičan!!! :))))

    ReplyDelete
  10. Ja nisam ljubitelj žita jer me potseća na sahrane i slave...
    Ipak fotke su mi PREDIVNE, tako oštre i lepe i fantastične... a poslednja fotka mi je posebno :)
    I da, umalo da zaboravim, brzo nam ozdravi...

    ReplyDelete
  11. Hvala lepo ziva bila :)

    Sve najbolje ti zelim i da sto pre ozdravis.

    Poz.

    ReplyDelete
  12. Ne pamtim kad sam zadnji put pravio žito. Kad god da je bilo znam da uvek uskisne posle par dana i moram da ga bacim. Valjda mi se smučilo da bacam tolko žito. Verovatno sam pravio duplu meru. Ličilo bi to na mene.:) Kakvo je to žito ako ne skuvaš bar kilo žita. :)
    Ali sećam se da ga ja nisam sušio. I mislim da je ovo tvoje nekako jako suvo. Rekao bih po strukturi u čaši. Nikad nisam probao takvo žito, ali mislim da je ono koje sam ja pravio kremastije, i verujem i da su ljuske bile mekše, jer ako si žito držala par sati na vazduhu, znači da su ljuske ponovo otvrdnule. Ništa od ovoga što pričam ne mora biti tačno, ali čini mi se da bi se žito tako ponašalo. Zato bih baš voleo da čujem tvoje mišljenje. Jel radiš ovako suvkasto žito, namerno, ili je to naprosto recept koji si dobila pa radiš po njemu. Verujem da si jela u poslastičarnicama žito i mislim da je i tamo malo mekše, ali može se desiti da je to i optička varka, jer ja procenjujem na bazi slike.
    Još nešto, kad smo već kod žita. Neko mi je svojevremeno rekao da kad u žito nastružeš morskog orašćića, onda ne moraš ni da stavljaš orahe, jer imaš "utisak" kao da je žito puno oraha. Nikad to nisam isprobao, naravno kad da probam kad ne pravim žito, ali vidim u komentarima da mnogi stavljaju te orašćiće u žito pa me baš interesuje tvoje mišljenje, ako imaš nekog iskustva sa tim. Ako nemaš, možda će nam neko ko je to probao, reći dal ima nešto istine u toj priči.

    Inače super si ga servirala, i baš su ti lepe fotografije.

    ReplyDelete
  13. prije svega želim ti da što prije ozdraviš. žito nisam nikad probala. kod nas, barem u mom kraju, mislim da se žito niti sprema u obliku deserta. ipak, djeluje mi jako ukusno, pogtovo ovako lijepo posluženo. orahe sam nedavno i ja prvi put vidjela ovakve crvene i može ih se naći na placu sve češće. fora su!

    ReplyDelete
  14. Nekada davno, u onome ružnom mraku, kada smo svi bili slični i jednaki, i ovdje sam jela žito u familijama prijateljica i jako mi se sviđalo. Danas, kada živimo obasjani suncem različitosti i netrpeljivosti, nitko nikoga ne zove na žito.

    ReplyDelete
  15. Prvo ti želim da brzo ozdraviš što naravno podrazumeva mirovanje (ali to je uglavnom nemoguća misija).
    Hvala ti za ove instrukcije za slikanje, meni će dobro doći u svakom slučaju. Žito, njami, obažavam ga, baš ga serviram i ja ovako, planirala sam da ga pravim za Novu ali deca htela tortu. Sve najbolje!

    ReplyDelete
  16. Bravo Κάθαρσις, pozlatila ti se svaka!

    ReplyDelete
  17. Hvala svima.
    Jelena, znam da neko stavlja vanilu i muskatni orah, ja nisam. Nije da ne volim, ali ne nedostaje mi :)

    Dade, mislim da ti se bas zbog tog nesuseenja zito brzo kvarilo. Ona vodica je "neprijatelj" za duze odrzavanje, tako mi se cini. Inace nije ovo zito mnogo suvo, moguce da ti tako deluje jer sam ga u case sipala kasicicom, a nisam utabavala smesu, pa ima vazduha izmadju. Ja sam to radila da ne bih ubrljala case :)

    Katarina, najezile su me ove reci.

    ReplyDelete
  18. Una bella presentazione per questa ricetta, ciao

    ReplyDelete
  19. Prvo, zelim ti brzo ozdravljenje!
    Drugo, zito izgleda fantasticno i kod mene je uvek dobro doslo, sa slagom ili bez. A ovo za zamrzavanje mi je super savet, obicno pravim vecu kolicinu koju ne uspemo pojesti pa deo zavrsi u kanti za smece :(

    ReplyDelete
  20. nadam se da ti je bolje:) ovako nesto nikad nisam probala, a zvuci mi bas fino! slikice su super:)

    ReplyDelete
  21. jednom sam kuhala žito za jednu salatu, i uglavnom je toga ostalo previše, pa više nisam znala što bi s njim... da sam samo znala da može i ovako slatka verzija i da može u frizer :)
    super mi je tvoj mali foto studio!

    ReplyDelete
  22. Draga svrati do mog bloga čekaju te lepe nagradice :)

    ReplyDelete
  23. Pozdrav, na mojem blogu čeka te lijepa nagrada. Dođi i preuzmi je!

    ReplyDelete
  24. Uh, žito, gde me nadje? Obožavam ga, a nisam ga pravila baš odavno. Nisam znala da može da se zamrzava - hvala ti za savet:)
    Nadam se da se i taj virus najeo žita i da se neće vraćati. Mi smo ove zime bili poštedjeni i vrlo sam zahvalna svetu virusa što nas je zaobišao:)

    ReplyDelete
  25. Majo, ja ovo sutra pravim za blog, više za strance, nego za nas, kao primer autentničnog srpskog deserta. Isti je recept, samo što kod mene mora muskatni oraščić, inače mi nije to-to.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Super, samo napred. Muskat orah... Pa ja nemam naviku da ga stavljam, što naravno nema veze ni sa čim drugim sem mojim navikama :)
      Pozdrav!

      Delete
  26. Drage moje bezboznice, recept je pravi, samo nedostaje muskatni orah, sto vecini blogerki nista ne znaci...Znaci onima koji su uvek jeli slavsko zito kod svojih baka i njihovih prijateljica. Eto, mene podseca na divne mirise i ukuse detinjstva. Inace, za sahrane i parastose, u Srbiji se kuva psenica, a zito se pravi za slave. Bio jednom jedan restoran u Beogradu, zvao se Zlatna ladja. U tom restoranu ste mogli pojesti bas kuvanu psenicu prelivenu medom. Nema vise Zlatne ladje, na sahrane i parastose ne idem, ali volim zito sa ulupanom slatkom pavlakom, u nekim beogradskim, a i provincijskim poslasticarnicama.
    Srdacan pozdrav, Nada

    ReplyDelete
  27. Obožavam žito sa šlagom, ali do sada sam jela samo kupovno ili na slavama. :) Konačno reših da ga napravim i sama, kupila sam pšenicu, imam i ostale sastojke...jedino me zanima da li je baš neophodno da se žito potopi preko noći, ili može odmah da se kuva? Puno pozdrava od Natalije! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Trajaće duže, to je sigurno, ali računam da može i tako.
      Pozdrav!

      Delete
  28. Obožavam žito, divan recept :) A takodje, odličan prikaz iza scene :D To uvek deluje veoma "zanimljivo" :) Na slici milina, iza slike - haos :D A rekviziti, prva liga ;) Parola - snadji se :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, tako je stalno - mislim na snalaženje :)
      Pozdrav!

      Delete
  29. Колико је тужно што си у тексту бар пет пута поновила да си неверник.

    ReplyDelete