Sunday, November 23, 2014

Bonžita


Svojevremeno, kao devojka, imala sam momka iz Užica. On student u Beogradu, ja rođena Beograđanka bez kontakta sa unutrašnjošću.

Dve godine smo se zabavljali, jedno vreme i živeli zajedno. Mislila sam da ću se, posle neslavnog pubertetskog perioda, s njim skrasiti, i volela sam da zamišljam nas, u nekoj budućnosti. Volela sam i što me je odveo kod svojih u Užice, na desetak dana, i što sam imala priliku da upoznam njegovu porodicu.

On je studirao arapski jezik i književnost. Dvojica njegove mlađe braće su bila rasuta na putu između likovne i muzičke umetnosti.

Majka mirna, tiha žena. Ne verujem da je bila oduševljena njihovim izborima, ali je od onih roditelja koji uvek pružaju podršku.

Otac malo više konzervativan.
- "Slab ti je učinak, sine, jedan ispit za jednu godinu, tu nešto ne valja."

Ili čak
- "Paaa, mislio sam da ćeš naći neku lepšu", što je bio komentar na mene, mada, naravno, ne predamnom.

Tih desetak dana u Užicu prošlo je uglavnom u izlascima, dugom spavanju i obilnim obrocima, koje je spremala njegova mama s nekom posebnom lakoćom. Količine hrane koje su se pojavljivale po jednom obroku ja nikad nisam videla osim kad bi moja mama spremala za neko slavlje. Njegova mama je navikla na život sa četiri (ješna) muškarca, pa još u zlatiborskom kraju poznatom po gurmanlucima, i to je meni, odrasloj u uslovima gde se ručak za četvoro kuvao u šerpici od litar i po, sve delovalo kao preterivanje.

Tokom tog boravka, jednog jutra, spremila nam je za doručak komplet lepinje.

Domaće lepinje, i ostali sastojci su bili iz domaćih izvora, od neke familije sa sela. Kajmak, pretop (moča od pečenja), jaja... Mirisalo je božanstveno, bila sam gladna i jedva sam čekala da probam čuveni specijalitet spremljen u domaćoj radinosti.

Ona nije sela sa nama, za stolom sam bila sama u muškom društvu. Pred svakog od nas petoro stigao je veliki tanjir sa vrućom komplet lepinjom. Svi smo počeli da jedemo u isto vreme. Zagrizem lepinju. Puna, sočna, masna, ukusna. Mmmmm...

Zalogaj, drugi, treći...

Tišina, svi jedu, svako je posvećen svojoj lepinji i gleda u svoj tanjir.

I završili smo svi u isto vreme.

Njihovi tanjiri prazni, a moj... Skoro da me je bila sramota. Delovalo je kao da sam tek čapnula malo da probam, pa ostavila jer mi se nije dopalo. Jer, ostalo je bar dve trećine, a ja nisam mogla da dišem koliko sam se najela! :)

Nakon doručka, valja nešto slatko pojesti, jel'te.

Recimo, bonžitu.

Ali ne onu kupovnu, što je kobajagi važila za zdrav industrijski slatkiš - nju smo jeli mi, gradski minimalisti. Nego domaću bombu pod istim, nežnim imenom. Koliko god da sam bila sita, slatkišima nisam mogla da odolim, a nakon treće kockice, zatražila sam recept! U to vreme nisam uopšte kuvala i kad bi došlo dotle da se zainteresujem da nešto sama napravim, to je značilo samo jedno - da sam bila potpuno oduševljena ukusom!

Danas, dvadesetak godina kasnije - recept je i dalje aktuelan i vrlo popularan u mojim krugovima.

Iako sam snajka postala nečijoj drugoj mami...


Bonžita
recept za štampu

Sastojci:
200 g šećera
250 g putera
300 g srednje gustog meda, što je oko 8 dobrih kašika
200 g čokolade za kuvanje
200 g seckanih oraha
250 g corn flakes-a, preporučujem CORN, Mitrosrem

Postupak:
1. Šećer, puter i med staviti zajedno da se otope, mešajući povremeno. Kad smesa provri i kristalići šećera nestanu, isključiti ringlu, ubaciti izlomljenu čokoladu, promešati da se i ona otopi. Skinuti sa ringle, umešati seckane orahe i corn flakes. Malo mešati, a malo "tući" varjačom da se corn flakes delimično zdrobi.


2. Izručiti u pleh (25x35 cm) postavljen pek papirom. Smesa je gusta, pa je treba polako raspoređivati i utabavati varjačom, kako bi se poravnala. Ostaviti da se dobro stegne u frižideru.


3. Stegnutu tablu izvaditi na dasku pa je poravnati odsecajući ivice. Seći na manje kocke, oko 3x3 cm. Ozbiljno oštar nož je veoma dobrodošao, u suprotnom, moguća je pojava žuljeva :)



Napomene:
- Količina je prilična, zgodna za okupljanja i tacne sa sitnim kolačima. Bonžita nije lako kvarljiva, može dugo da stoji, možete je pripremiti dosta unapred. Ako pravite samo "za po kući", može i pola mere.
- U receptu njegove mame bilo je i suvog grožđa, koje sam izbacila, jer nešto nisam ljubitelj. Ako vi jeste, vratite ga. Ne sećam se količine, možda 50-80 g.

komentara: 34

  1. Opuštajuća, zanimljiva i iskrena priča. Baš si me našla sa onom kompletiranom:) lepinjom. Ja, iako sam gabaritnija od tebe, dodjem do pola i više njet. Ne mogu ni da zinem, tako da sam te zamišljala, onaku krhku i finu, kako se boriš sa lepinjom:))) Bonžita ti je bombastična. Nikada je nisam pravila, sve sam bežala zbog putera, šećera... ali kad pogledam, pa i bajadera je jaka al joj leđa ne okrećem:) Ako probam, javim ti.
    P.S. Kad tata kritikuje lepotu devojke, osta momak bez devojke:)

    ReplyDelete
  2. a moze li sa margarinom

    ReplyDelete
  3. totalno sam zaboravila na tu domacu bonzitu, hvala ti sto si me posetila, moracu da je spremim ovih dana.. secam se da ju je mama cesto pravila, tamo nekad u doba dok sam ja isla u gimnaziju (uzicku gimnaziju, btw.. izgleda je ta bonzita neki lokalni recept).. inace, ja uvek pojedem celu komplet lepinju :) ali, to ne cudi, posto sam na njima odrasla, valjda sam navikla na kolicinu :)

    ReplyDelete
  4. Volim bonzitu ali nikako da mi uspe :( Uvek mi se kruni. Negde gresim ali nikako da provalim gde. Probacu ovaj tvoj recept.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uporedi recepte, ja sam ovaj malo doterivala vremenom, i povećala količinu čokolade, da potpomognem stezanje. Javi ako probaš.

      Delete
  5. Lepa prica :) A recept cu pribeleziti.

    ReplyDelete
  6. Majo kao i uvek super priča i super recept, dobar za podsećanje. Nego nešto mi se vrzma po glavi, teško varim kornfleks pa bih radije zamenila sa pirinčem onim suvim što liči na stiropor. Šta misliš o tome? Onda bi ličilo na čokoladni dezert sa rižom i tačno ću probati tu kombinaciju, znači sve isto osim što ću zameniti korn fleks sa rižom.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne znam koliko bi trebalo staviti tog pirinča, dodaj iz više navrata, nemoj sve odjednom, pa dok ne dobiješ nešto onako, gusto kao na slici. Pa javi meru i kako je ispalo :)

      Delete
  7. Hahahaha, mogu da te zamislim za stolom sa četvoricom kršnih Ercova! Moj tata je bio jedan takav i jeo je sedam sarmi (maminih, domaćinski velikih) kada vodi računa o ishrani :-)
    A sad jedno sasvim glupo i verovatno nepotrebno pitanje: med + šećer - da li je (pre)slatko? Odavno čekam pravi recept, ekspandirani pirinač sam ko-zna-kad kupila, verovatno se i pokvario.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa, jeste dosta slatko. Al' takav je kolač, nije ništa jači od klasičnih sitnih kolača, onih pravih, punih šećera, oraha, čokolade.
      Ekspandirani pirinač - evo i Sanja ga je gore pomenula, al' ja nisam s njim nikad pravila, pa ne znam ni koliko treba, ni kako će izgledati na kraju. Sigurno ne krckavo kao sa corn flakes-om, i verovatno će zapreminski izaći više, pa sve ukusom biti malo blaže. Javi ako probaš.

      Delete
  8. Kod nas u kraju (Vrnjacka Banja i okolina) je ovo neizostavan kolac za slave. Doduse, mi ga zovemo kornfleks i kasicicom ih vadimo na tablu da se ohlade, a onda onako cupave redjamo u korpice. Drugu verziju (mozda ce biti interesantno nekome ko ne voli kornfleks) sa onim ,,pahuljicama" ili kako vec ,,Car na dar" se zovu, i to je takodje neizostavno pogotovo za posne slave, pravimo ih sa maragarinom i njih secemo kao vi ovde, na kocke ili stangle. :)
    Super je recept, uvek mi je interesantno da procitam o necemu (bilo u receptu ili komentarima) sto je za nekoga novo, a kod mene se podrazumeva ili za to znam oduvek, ili obrnuto. Tada shvatim koliko je Srbija, i region, neiscrpna riznica. :)

    ReplyDelete
  9. Pozdrav Majo, redovno te pratim, crpim ideje i isprobavam recepte. Ovakvim pričama daješ nešto dodatno, svoje, blogu. Jako volim te dodatke. Ovaj tip recepta kod nas ne postoji, ja to radim nekom odokativnom metodom. Pravit ću sada i ovo- ne može omanuti šećer, maslac, čokolada - makar jeli žlicom. Suzana

    ReplyDelete
    Replies
    1. Veliko hvala na podršci, Suzana :)
      Javi ako probaš recept!

      Delete
  10. Za domaću bonžitu sam znala ali je nikad nisam pravila jer je bilo uvijek za kupiti, mada je sada ne vidim nešto po prodavnicama.
    Ne mogu da izdržim a da ne pitam, šta je to komplet lepinja?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nema ovo baš mnogo veze sa tom kupovnom.

      Komplet lepinja - specijalitet zlatiborskog kraja, lepinja (hlebna) presečena na pola, pa natopljena mešavinom kajmaka i jaja, to se zapeče pa prelije pretopom (moča od pečenja, sačuvana, očvrsnuta, pa sad opet otopljena) i poklopi drugom polovinom lepinje. Jako, ali i jako ukusno!

      Delete
  11. Super priču si nam ispričala i super mi je što si nama podijelila ove crtice iz života, jako zanimljivo i lijepo. Zamišljam količinu hrane o kojoj pričaš, susrela sam se i sa komplet lepinjom, uh to tek treba pojesti :) i na kraju zamišljam i ovu bonžitu, naravno pripremljenu kod mene, mislim da ću je čim prije napraviti i imati riješen slatki zalogaj uz kavu za sljedećih nekoliko dana, razmišljam samo da izbacim šećer i malo pojačam med, nadam se da će isto biti dobro !

    ReplyDelete
    Replies
    1. Branka, ako je za vas dvoje, napraviš pola mere, i imate narednih 10-ak dana za uz kafu :)

      Ako izbaciš šećer, možda neće dovoljno da se stegne, možda u tom slučaju pojačaj malo čokoladu. Javi ako probaš :)

      Delete
  12. Sviđa mi se priča, pogotovo jer sam ja završila sa jednim Užičaninom. :) Komplet lepinja mi je malo "too much" a nije da nisu probali da me navuku. Na bonžitu bih se sigirno navikla, mnogo dobro izgleda.

    ReplyDelete
  13. Jesam li ja bas ove probala?Odlicni su.Do sada sam probala samo te korpica varijante koje je neko gore pomenuo ali mi je u ovoj tvojoj izvedbi mnogo bolji.Ne znam zasto.Mozda imaju neke veze forma i ukus?Ali jos jaci utisak od ukusa,na mene je ostavilo to sto je svaki kolac u milimetar isti...i lenjir :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, baš si ovu bonžitu probala :)
      A lenjir, pa to je obavezan deo opreme u kuhinji :)))

      Delete
  14. Majo,sinoc sam pravila bonzitu po tvom receptu ,nijesam je mogla iseci kao ti u kocke jer mi se drobila ,tako da sam napravila kuglice i uvaljala ih u peceni susam,Lijepo su ispale mada bih volela da su mogle tako da se izrezu.Ostavila sam ih preko noci da se ohlade osim ako sam trebala da ih stavim u zamrzivac Pozdrav

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne treba u zamrzivač, ja samo ohladim u frižideru. Ne znam... Možda nisi skroz dobro "utabala" smesu, ili nož loš pa drobi umesto da seče. U svakom slučaju hvala što si pravila i javila.
      Pozdrav!

      Delete
  15. Super priča i ništa slično nisam probala, ali mi je jako zgodno, probat ću

    ReplyDelete
  16. Mmmmnjam mnjam... Odlicna je i jako zarazna, kada krenete da jedete, ne mozete se lako zaustaviti! Za svaku preporuku!

    ReplyDelete
  17. Ja sam samo pročitao recept, a tek sam počeo da tražim svoj recept. Pošto kod mene ni obični medenjaci ne mogu bez više vrsta brašna i ukupno najmanje 10 sastojaka, ovo će mi biti sao orjentacija. Moram staviti i suvo grožđe i susam, i pirinač i pahuljice ovsa, ali ću koristiti žuti šećer i med. Ne znam kako smanjiti količinu masnoće i čokolade jer bih hteo da to bude dijetalni kolač u smislu izbegavanja masnoće! Javiću ako uspe! A baš sam se nasmejao na tatin komentar i tu lepinju. Nisam se nikad sreo sa taakvim obrokom, ali ja bih njime hranio samo drvoseče i kopače, toliko je to jako!

    ReplyDelete
  18. Majo,sta od sastojaka cini da Bonita octane kompaktna?koristila sam med I kikiriki puter,Perukusna je,samo joj nedostaje kompaktnost
    Srdacan pozdrav omiljenoj blogerki:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Puter i čokolada stežu. Mada, moguće i da vrsta pahuljica utiče na "opštu stabilnost".
      Pozdrav i tebi :)

      Delete
  19. Bozita je prelepa! Hvala na receptu i na donosenju istih 🙊❤️😊

    ReplyDelete