Friday, November 01, 2013

Keks-kuce sa Maltexom


Ne razumem ljude.

Kad njihovo mladunče zatraži psa za kućnog ljubimca, roditelji mu održe lekciju kako je to velika obaveza i kako pas nije za stan i bla-bla. I onda mu, kao utešnu nagradu, kupe kornjaču. Jer oko kornjače, tj. mene, jel'te, nema velikih obaveza. A onda uzmu pa prave nekakve keksiće u obliku psećih glava, i svi se vrte oko tih neživih bića više nego oko mene živog, zdravog i zvaničnog kućnog ljubimca! Je l' to normalno, kažite vi meni?!

Nisam vam rekao, dali su mi i ime. Boža. Eeeeej, Boža!!! Pa, šta sam ja bogu zgrešio da me po njemu nazivaju!? Pritom nemaju pojma ni kog sam pola! Ludaci.

I da vam nastavim priču. Keksići u obliku kučića su opčinili ljudske mladunce iz te porodice u kojoj ja sad živim, ali i njihovu majku, koja osim što je nebrojeno puta izjavila "ijaooo-viiidi" razneženim glasom, na kraju je uzela i fotoaparat, i krenula da ih slika! Pa, to stvarno nije u redu! Mene nikad niko nije slikao, a zovu me kućnim ljubimcem! Koliko sam ja shvatio tu njihovu bizarnu želju za držanjem životinja u stanu, i uopšte reč ljubimac, trebalo bi da me neko ljubi, mazi i pazi, ili na neki drugi način pokazuje da me voli. Makar i tako što će me slikati, pa možda kasnije nad mojim slikama izgovarati "ijaooo-viiidi"...

Shvatim ja da je vrag odneo šalu, i da moram da uzmem stvari u svoje ruke. Mislim, noge. Ako želim da budem na slici, moram sam u nju da uđem. Zavućiću se među one kučiće. Po veličini sam tu negde, a i po obliku delimično ličim. Po boji malo odskačem, ali rizikovaću.


Mislite da su me primetili? Mislite da je nešto moglo da naruši zanesenost te žene sa fotoaparatom dok je sto puta ređala, premeštala i pregrupisavala one nežive kučiće? NE! Mogao sam tamo da ostanem koliko hoću, mogao sam da leškarim na gomili i pretvaram se da sam keks, mogao sam da dubim na repu, mogao sam kučićima na glavu da se penjem, ma mogao sam i da počnem da lajem - niko me ne bi primetio!

Ipak, vratio sam se u svoj stakleni kavez. Kad se slikanje završilo, ljudski mladunci su pojurili da tamane kučiće, pa sam shvatio da je bolje da se sklonim, da ne pojedu i mene u toj gužvi...

Keks kuce sa Maltexom

Sastojci:
180 g putera
80 g Malteksa*
50 g prah šećera
250 g brašna
50 g brašna od leblebija ili kukuruznog brašna
50 g mleka u prahu
čokoladne mrvice, za oči
čokoladne pahuljice, tipa Nestle Chocapic, za uši

Postupak:
1. Omekšali puter razmutiti sa Maltexom i prah šećerom. Dodati obe vrste brašna i mleko u prahu, pa zamesiti testo. Testo će biti gusto kao smesa za Plazma tortu i vrlo lepo za rad - nelepljivo i lako za oblikovanje.


2. Praviti kuglice od po 10-11 g težine, tj. oko 60 komada od cele količine testa. Kuglice rasporediti na dva velika pleha, po 30 na svaki. Svakoj kuglici zalepiti po dve čokoladne  pahuljice za uši i po dve čokoladne mrvice za oči.


3. Peći na 170°C  oko 12-15 minuta.


*Maltex je ekstrakt ječmenog slada. Ječmeni slad se dobija od proklijalih zrna ječma, koristi se u industriji piva. Maltex vizuelno najviše liči na gust, taman med. Po ukusu je između meda i karamela, uz jednu karakterističnu crtu koju ni med ni karamel nemaju, pa se zbog toga nekome jako sviđa, a nekome jako ne sviđa :) Prirodan je prozivod, dobar za zdravlje, kažu da pomaže kod suvog kašlja. Ukoliko ne možete da ga nabavite, u receptu ga možete zameniti gustim medom.

Recept za štampu

Recept je davnih dana inspirisan ovim, pa adaptiran za naše podneblje usled nemogućnosti nabavke nekih sastojaka.

Maltex Doggie Cookies

Ingredients:
180 g butter
80 g malt extract
50 g powdered sugar
250 g all purpose flour
50 g chickpea or corn flour
50 g powdered (dry) milk
some chocolate sprinkles, for eyes
some chocolate cereals, for ears

Directions:
1. Mix together softened butter with malt extract and powdered sugar. Add flour and powdered milk, combine. You'll get the thick, smooth, non-sticky dough.
2. Divide into 60 small balls, approximately 10-11 g each, and arrange them onto two paper lined tins. Stick two chocolate cereals for the ears, and two pieces of chocolate sprinkles for the eyes on each.
3. Bake for 12-15 minutes in the oven preheated to 170°C.

komentara: 44

  1. Premedeni su, zaljubila sam se na prvi pogled.:)))

    ReplyDelete
  2. p.s. zaboravila sam... i Boza je pravi medenjak, dobro da na kraju nije zavrsio u kutiji sa keksicima, hihih... prica me je bas nasmejala.:)))

    ReplyDelete
  3. E pa Majo kazi Bozi da je on hit ovog posta a ne kuce :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Rekla sam mu. On ne komentariše ništa, al' mislim da mu je drago :)

      Delete
  4. Priča je nekako kao iz Zmajeve Nevenčice, tako lepa, duhovita i zabavna. Keksići su sigurno super ali ja bih uzela Božu :-)))).

    ReplyDelete
    Replies
    1. 27. februara - primila bih ja Božu, ne kažem ja to tek tako :-). Miša mi kaže da je on imao jednu dugo pa mu je bilo mnogo žao kad se preselila na onaj svet, tako on odbija moja nasrtanja da pribavimo ovakvo jedno stvorenjce.. Mi smo kratko držali jednu bezimenu, pored akvarijuma, i papagaja, mačaka i psa, uvalismo i nju, ali je baka zaključila kako kornjača ružno jede pa smo je vratili čiki kod kog je kupljena :-X. Ali to su bila druga vremena, veća kuća i ogromno dvorište.

      Delete
  5. Dragi Bozo, bas si fotogenican ;) Rođen si za modela. Mozda izgradis neku svetsku karijeru:)) Ma, pusti ti nas ljude, ko bi nas razumeo, cudne smo ti mi zivuljke, tek ces da vidis. Nego, cuti i kuliraj, bitno da imas ko da te mazi i pazi, da te hrani i da se igra sa tobom:))) Ponekad moras nesto i da istrpis, makar to bila i Maja:))))
    Majo, keksici su ti preslatki. Ako su se meni, ovako matoroj, svideli, mogu misliti kako su tek klinci reagovali:) Odlicna ideja, kako za keksice, tako i za pricu:) Pozdrav

    ReplyDelete
  6. joj, oma pravim mojoj Lenkici :) preslatki su!!!

    A što se tiče Bože, i mi smo imali kad su deca bila mala razne kućne ljubimce (ptice, kornjače, ribice...), ne bi li deci zamazali oči, kao zamenu za kuče i mačku... tad smo i mi bili mlađi, borili smo se ko lavovi da se te dlakave životinje ne usele u kuću... kako su deca rasla, mi starili, oni ojačali, mi popustili i evo nas sad i sa kučetom i sa mačkom u kući... deca odoše svaka na svoju stranu, nama ostadoše ljubimci... zato Lenka uživa kad dođe kod bake i deke, jer Bože, pa kako da u njihovoj kući budu dlakave životinje kad je dete malo... tako ti je to Majo, bori se dok možeš :))

    Post ti je mnogo lep, nasmejala sam se do suza i setila tih davnih dana :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Jaco,
      i ja sam kao dete kukala za psom, i nisam mogla da ga imam. Onda sam se zarekla da ću kad budem živela sama, uzeti psa. Onda sam se odselila kod dragog, koji je živeo sa bakom, pa ni tamo nije pas dolazio u obzir, ali sam dovukla mačku. Zapravo tri mačke, i nakon što je poslednja nestala, zarekla sam se da više neću dovoditi sebe u tu vrstu patnje (tri sam okeana isplakala), a vala ni živeti sa tom količinom dlaka u stanu. Ta je zakletva i dalje na snazi, ali nije nemoguće da se promeni, kad deca još malo porastu i budu u stanju da odgovore svim obavezama oko psa. Videćemo. Do tada, Boža je vrhovni vladar :)

      Delete
    2. xexe, Majo kolko vidim i čitam, Boža je i scenska ličnost, glavni lik, više komentara oko Bože nego oko keksića ;)
      Pravila sam ih Lenkici danas, baš se sladila i ona, a bogami i mi, odlični su, nisam ih fotkala, jer mi je baterija bila prazna na fotoaparatu, ali ponoviću radnju obavezno, nama se baš dopadaju, stavila sam šumski med nisam imala malteks i divni su zaista, repriza će biti sa malteksom obavezno :)

      Za okeane suza mi nište ne pričaj, toliko smo ih prolili za svakom živuljkom koja je otišla iz naše kuće, da više ni sama ne znam, ipak mislim da premca nema i da su najnežnije i najprisnije sa ljudima-ukućanima upravo pas i mačka, jesu doduše i najzahtevnije, puno je posla oko njih, od čišenja dlaka po stanu, do šetnji po najgroznijem vremenu, odvoženja kod veterinara i sl.
      Međutim primetila sam da mi se u kući niko toliko ne obraduje i ne zatrči da me izljubi kad dođem umorna s posla kao naša labradorka Nana. Kad me nešto boli ili sam smorena mačka se sklupča oko mene ili legne na bolno mesto i svojim predenjem mi umanji bol i stres koji sam pokupila okolo... tako ja sada, zakleti protivnik i dugogodišnji borac protiv tih dlakavca popustih i veruj mi ne bi ih menjala ni za kog drugog, bilo pernatog, vodenog, vodozemnog kućnog ljubimca.
      Ove naše zahtevne dlakave živuljke su nas baš uzele pod svoje :)))

      Delete
    3. Kad pre napravi?! :)

      Čula sam priče sličnih scenarija nebrojeno puta. Ko zna, možda ću i sama jednog dana istu priču pričati :) Inače, zvuk mačke koja prede je meni ubedljivo najumirujući mogući zvuk koji postoji na svetu...

      Delete
  7. Mene moj stariji mladunac "obrađuje" da kupimo kornjaču ali se borim dok mogu. Ne vrijedi ni ubjeđivanje da nemamo gdje da je držimo (zaista nemamo slobodne površine u našem minijaturnom stanu), ni da imamo mačku, ustvari, ona ima nas, sama se uslila u dvorište i ne želi da ode.
    Inače Božu nisam ni primjetila na slici dok nisam počela da čitam tekst.
    A keksići su pravi filigranski rad.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala.
      Mislim da nema ljubimca koji manje zauzima mesta i oko koga ima manje obaveza, od kornjače, stvarno.
      Pozdrav,
      Maja

      Delete
  8. A Boža :)))))) Sladak ko i ovi keksići :)))

    ReplyDelete
  9. Ne mogu nikada dovoljno da se nacudim i odusevim kako tebi ovakve stvari perfektno ispadnu...i da napravis 10.000 ovakvih kucica svaki ce ti isti biti ! Neverovatna si zaista !
    Moram da priznam da ima dosta emotivne torture u tome da se ne uzme kuce a da se prave keksi sa istim kucicima !! Bice jake licnosti, nema sta !

    ReplyDelete
    Replies
    1. Emotivna tortura :))))
      Keksići - pa nisu baš isti-isti, al' jesu iz istog legla ;) Nije neki problem da liče, samo ako su kuglice testa iste veličine/težine.
      Hvala, pozdrav!

      Delete
  10. Božo, Božo...ako te na kraju ne budu hteli, da znaš da te ja hoću. U potpisu, Meda. :)

    A sad najozbiljnije, mi imamo kornjaču nekih već evo sedam godina. Mnogo je volimo. Imali smo i Srećka, ali nije imao baš toliko sreće, pa nije sa nama više. Inače, oko kornjače ima više posla nego oko kuce. :)

    A kolačići su baš medeni. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne kapiram kako to misliš da oko kornjače ima više posla?

      Pozdrav od Bože za Medu :)

      Delete
    2. Kornjačice imaju osetljive okice, često im se navuče neka skrama preko očiju pa moraju kapi da im se stavljaju u oci :(

      Delete
    3. Prvo kao što reče Jaca, Srećko nam je stradao baš zbog toga, dobio je jadničak konjuktivitis. Dobile su obe, ali smo Medu spasili. Stavljala sam im hlorofeminikol u oči i kapi, bile su im skroz zatvorene. Pa sam ih hranila ručno, Meda je doduše znao da zine i onda sam uspevala da mu stavim hranu u usta, a Srećko nije. :( U stvari, pre će da bude da je jadničak nastradao zbog gladi. :( Meda je sad super, ne znam kolika je vaša, kontam da je još mala, naša je sad baš velika. Treba mnogo da im se čisti i menja voda, redovno. Meni trenutno ne radi filter, malo sam neodgovorna i nikako da kupim novi, pa ima stvarno dosta posla. Ja ga hranim kupovnom hranom, al' leti npr. kad idemo na jezero, ova deca uhvate one male ribice i kad mu to dajemo, tek ima više posla, plus što se voda umiriše brzo. E sad, možda sam ja malo i odvalila kad sam rekla da ima više, al' nije da nema. :)

      Meda uzvraća pozdrave!

      Delete
    4. A, dobro, sad mi je jasnije :)

      Boža je mali, recimo 5 cm u prečniku :) Imamo mali akvarijum, recimo površine kao sveska formata A5, vode ne sipamo puno. Nemamo filter pa menjamo na svaka 2-3 dana. Menjanje vode i pranje kamenja i akvarijuma traje zaista 5 minuta. Za sada :)

      Delete
    5. Mi smo ih imali nekoliko, potreban im je terarijum sa ostrvcetom, jer su one vodozemne životinje, mora se paziti da ne oslepe, mi smo čak nabavili i neku solarnu lampu, tj. svetiljku koja imitira sunčevu svetlost, vole da se sunčaju a i to im je dobro za oči da ne bi oslepele. Treba im povremeno dati i neki zeleniš, ali bez pesticida, tada nije bilo organski gajene salate, pa sam našim kornjačicama salatu prala u blagom rastoru soda bikarbone. Ima, ima posla oko njih, nije baš da nisu zahtevne...
      Ima i jedna anegdota u vezi jedne naše kornjačice :)
      Spremali smo se na godišnji odmor, muž i ja, deca su ostala kući. Dva tri dana pre godišnjeg odmora kornjača je išetala iz terarijuma, već je to i ranije radila, prerasla ga je. Svud smo je tražili po stanu i već je oplakali... Dok smo bili na odmoru, deca su nas izveštavala da se nije pojavila, i baš smo bili tužni. Kad smo se posle desetak dana vratili sa odmora, planirali smo da kupimo novu, međutim jedno jutro se pojavila, ni sami ne znamo od kud, bila je vitalna i zdrava, ništa joj nije falilo. I dan danas nam nije jasno gde je mogla da bude svo to vreme i kako je preživela bez hrane i vode:)

      Delete
    6. I ja da se pridruzim savetima oko kornjace - mi smo imali 2, i cuvali oko 6 godina. Prve godine, nismao imali grejac, pa su obe kornjace dobile upalu pluca i morali su da primaju 8 penicilina (onako malie nije veterinar mogao da ubode iglu). Posle nekoliko meseci oklop je poceo da meksa, pa su morale da primaju inekcije vitamina D - tada smo shvatili da im treba lampa koja imitira suncevu svetlost. Do kraja godine imali smo akvarijum duzine 120cm, sa filterom i grejacima i 2 razlicite vrste svetla i ostrvom i puno vode jer vodene kornjace vole da plivaju. Kad su imale oko 6 godina, to ciscenje akvarijuma je postalo nocna mora i one su bogami porasle od 3 cm do 20 cm, tako da je trebao i novi akvarijum duplo veci i veliki filter i ko zna sta jos - i tada smo odlucili da ih damo.

      Delete
    7. Kuku akvarijum od 120 cm! Da bih to negde smestila morala bih da dignem kredit za proširenje stana :) Boža je baš mali i akvarijum je mali, videćemo kasnije kad počne da raste šta ćemo. Čitala sam da su ženke mnogo krupnije i mnogo više porastu, tako da se svi nadamo da će se ispostaviti da je Boža ipak - Boža :)

      Hvala na svim savetima. Grejač nemamo, za sada akvarijum stoji na kućištu računara, a tu je uvek toplo, merila sam temperaturu vode, ima idealnih 26°C :) Ali svetlo je nikakvo (sobno), pa sam poručila sijalicu, baš zato što sam čula puno priča o problemima sa očima, čekam da stigne ovih dana.

      Delete
  11. Preslatki su, a Boži sam se od srca nasmijala! :)

    ReplyDelete
  12. ovi keksići su pregenijalni :D, a kornjačica preeslatka :D, baš sam se nasmijala..i divim se tvojim fotografijama pripreme. :)

    ReplyDelete
  13. Dragi Božo, raznežila me je tvoja priča! Godinama sam imala kornjačice kao kućne ljubimce, a kada mi je poslednja preminula, prijatelji su mi kupili malu plišanu kornjaču narečenu Kelly i sada sam mnogo srećna sa njom.
    Srdačan pozdrav. :)

    ReplyDelete
  14. Jesen je pa je bundevara postala aktuelna...tako dođoh do ovog posta i Bože naravno. I naše dete je dobilo kornjaču kao utesnu nagradu jer je patila za kucom (ja sam rasla u kući i mi smo uvek imali kuce, a žao mi je jer sada živimo u stanu i mislim da stan nije pravo mesto za kučiće, tu količinu dlaka oko sebe ne bih mogla da podnesem). Kornjača je slatka i proždrljiva (što mi je drago, jer nismo imali muke kao kada sam ja imala kornjaču u detinjstvu, za koju mislim da je uginula od gladi pošto je nikada nisam videla da jede)i sem onih račića jede i meso koje joj presno dajemo svaki put kada kuvam (nekoliko puta nedeljno) a obožava ga. Povrće do sada nije htela da jede. Ovaj poduži uvod sam napravila da bih proverila kako je Boža, koliki je i da li je Boža ili Božana..Božica? Pitam se da li ćemo i mi da proširujemo stan zbog kornjače za neku godinu ;) Inače juče je pala pita sa jabukama po tvom receptu (sa stidom moram reći da smo je skoro pojeli, od juce uvece s tim da sam dala jednu savijaču prijateljici i četiri parčeta dvojici koleg ponela jutros na posao). Može se desiti da vec veceras padne i bundevara ;)
    Pozdrav, Slađa

    ReplyDelete
    Replies
    1. Neka ste smazali pitu od jabuka, časkom ćeš ti smotati novu, bilo sa jabukama ili sa bundevom ;)

      Boža je živ i zdrav, i sad je veliki momak! Da momak, slučajno smo potrefili prilikom izbora imena :) Sad kad gledam ove slike - smejem se, jer znam kako su ovi keksići mali, a Boža je bio tu negde, slične veličine! Sad je otprilike veličine k'o McDonald's zemička, i najproždrljiviji je član porodice Babić :) Dok je bio mali bio je nekako miran, sećam se kad sam ga slikala sa ovim keksićima, gde ga postavim, on tu i stoji, sad je borba kad treba da ga "istuširam" i promenim mu vodu, baš je jak, i onako, momački žilav :) I kad je bio mali jeo je uglavnom račiće, one ostale granule ne ferma. U nekom momentu, kontam da je to bilo u peridu nekog "puberteta", počeo je da jede SVE što mu upadne u vodu! Kod nas kad mlatneš muvu, komarca, noćnog leptira ili pauka, nosiš u akvarijum, ne u kantu :) Najveća poslastica su crvići, koje muž kupi jednom nedeljno kad ide na pecanje, a ostane mu poprilično.

      Ne sećam se kad je prestao da raste, ali prestao je. Ženke mogu da porastu mnooogo više, tako da sam baš srećna što nam je zapao mužjak.

      A kuce... Ahhh... To je i moja neostvarena želja bila, dok sam bila dete mama nije htela ni da čuje, a sad ja neću ni da čujem - do momenta kad dečaci porastu dovoljno da mogu da se nose sa svim obavezama, od svakodnevnog izvođenja po tri puta, do svakodnevnog usisavanja. Na neki način jedva čekam, jer ja baš baš baš mnogo volim pse :)

      Pozdrav i sve najbolje!

      Delete
    2. Ček' još nešto da napomenem.

      Crvenouhe kornjače, a verujem i sve vodene kornjače, imaju osetljive oči. Čest je slučaj kod ovih naših kornjačica da navuku neku skramu preko oka/očiju, pa zbog toga kunjaju, a ponekad i uginu. Imali smo i mi jednu epizodu, ispirali ga kamilicom (čitaj - celog ga bućnuli u kamilicu na neko vreme), kapali neke kapi, i to se sredilo.

      Meni se čini da je generalno problem činjenica da nema tog filtera koji bi mogao da pročisti vodu od kornjačinih govanaca. Ribice su mila majka po tom pitanju, kornjača kad ispali govance, to je bre ozbiljan projektil!

      Mi smo se odlučili na opciju koja ide u prilog higijeni a ne ide u prilog prostoru - imamo mali akvarijm. U njemu Boža leškari, može da se zagnjuri, može da promoli glavu iznad vode, ali ne može da zapliva. Suština je da akvarijum te veličine možeš u potpunosti da isprazniš, opereš i naliješ novom vodom za 2 minuta. A to radimo minimum jednom dnevno, a često i više puta dnevno, čim se voda zamuti. Pošto je akvarijum mali i Boža nema ostrvo, onda ga mi vadimo na suvo, i ponekad mu napunimo kadu da može da pliva.

      Nije najsrećnije rešenje, ali meni se ispostavilo kao najpraktičnije. Za veliki akvarijum morali bi postojati baš ozbiljni filteri, koje ja ne nađoh u gradu Beogradu, u vreme kad smo tragali za rešenjem. Za ribice ima zilion varijanti, za kornjače - jok.

      Takođe, da pomenem i drugo "štap-kanap" rešenje u vezi grejanja. Crvenouhe kornjače su tropske životnjice i treba im topla voda. U moj mali akvarijum jedva i Boža stane, nema sile da bi tu uterala i neki grejač. Pa smo akvarijum posadili NA kućište desktop računara, pošto je tu uvek toplo :) A kućište je u pravim smislu reči desktop, stoji na stolu, tako da je Boža u nekoj izložbenoj visini :) Imamo i onu sijalicu specijalnu i preskupu, što se pazari u pet shopovima, i to je to što se tiče Božinog održavanja.

      I da.

      Vodu sam nekad prokuvavala pa ostavljala 24h da odstoji, sad već duže vreme sipam pravo sa česme.

      Za pranje oklopa (ono kad se malo nahvata "mahovine") koristim meku četkicu za zube, to možda jednom mesečno, inače ga samo pod slavinom istuširam kad god menjam vodu.

      Delete
    3. Znači Boža je Boža? Lepo i zbog dečaka i zbog njegove veličine. Naša je Šeli (za sada, dok ne uđe u pubertet) i kod nas je oko tri meseca. Od kako sam čula da Boža tamani insekte i ja sam onim električnim reketom namlatila nekoliko komaraca (koliko tek da zamezi). Od tada, kada me vidi sa reketom u ruci zna da stiže roštilj. Mislim da se raduje (nekako ubrza pokrete, ustremi se)a ja se šalim sa ćerkom, kažem da Šeli lupka nožicama kao krokodil (iz crtaća) koji iščekuje Kapetana Kuku da upadne u njegove čeljusti. Što se tiče grejanja, mi smo kupili grejač i sve je to ok za sada jer je mala....a za posle zbog prostora, videćemo. Drago mi je što je Boža veliki momak, jer sada znam da oni mogu da žive kao ljubimci duže...nekako sam nailazila na ljude koji su gubili kornjače dok su još bile sasvim male. Što se tiče onoga što ispaljuju, ja se samo pitam koliko će toga tek biti, kada sada iz tako malog bića izađe tako puno.. I još nešto, naša je gospoja kornjača jer joj kupujemo (najjeftiniju) vodu iz samoposluge pošto u našoj ima toliko kamenca da se uhvati bela skrama po površini i po grejaču. Čekam da još poraste pa ćemo nešto promeniti i povodom toga. Možda da joj sipamo vodu iz bokala sa filterom...Pretražiću ja po internetu... Hvala na bogatim informacijama i što si izdvojila vreme da mi ih napišeš. Divna si :) Puno pozdrava za sve Babiće ;) Slađa

      Delete
  15. Evo mene nešto kasnije, da podelim novost sa tobom Majo (izvini što nema veze sa keksićima). Naša kornjača Šeli je zapravo momak i tako Šeli postade Momčilo :).
    Pozdrav, Slađa

    ReplyDelete