Thursday, November 10, 2011

Pihtije

tekst: Dade
foto: Maja


Zašto baš pihtije?

Lako je objasniti. Kako uđemo u duboku jesen, meni se prijedu dve stvari: sarma od kiselog kupusa i pihtije. Sarmu sam napravio čim se pojavio prvi kupus, a pihtije obično pravim za Novu godinu. Znate li vi koliko još ima do Nove godine? Ko bi to dočekao? Pa ovo gostovanje ispade zgodan izgovor da se spoji lepo i korisno :)

Neko će pomisliti kako su pihtije mnogo komplikovane za pravljenje, kad ih čak i ja pravim samo jednom godišnje, ali nije tako. Retko ih pravim jer se kuvaju ceo božji dan, pa se stvarno ne isplati praviti ih samo za sebe od jedne ili dve nogice. Moji ukućani ih, na žalost, ne vole. A ja ih obožavam. I zato, kad znam da ću imati goste, a za Novu godinu je uvek tako, onda koristim priliku da ih pravim u neprimerenim količinama. Bar od desetak nogica. Čisto da znate, koja sam ja stoka.

Pravim ih isključivo od dimljenih svinjskih nogica. Mogu se one praviti i od svežih, ali ja baš volim one malo prosušene na dimu. Ne znam zašto je pred Novu godinu nestašica svinjskih nogica, ali praksa od par godina unazad je pokazala da ih tada nema nigde. Ni za lek. Doduše nisam ni gledao u apotekama, možda tamo i ima.


Zato ih ja kupim već u ovo vreme. Mogu mesecima da vise na terasi. Hladno je vreme i ništa im ne smeta. Mogu se i zalediti. Mogu se čuvati kako god hoćete, ništa ne gube na kvalitetu ako stoje. Ako ih čuvate van zamrzivača, važno je da ih ne držite u najlon kesi jer umeju i da se ubuđaju.

Način pripreme je ovakav. Pošto nogice uvek imaju nešto dlaka po sebi, bilo bi zgodno da se jako oštrim nožem sastružu. Ako nemate tako oštar nož, onda ćete to uraditi onim nožićem za brijanje za jednokratnu upotrebu. Ali ne odmah. Polako. Sve ću vam objasniti, ali moramo da idemo redom.

Obrijane ili ne, nogice prvo morate staviti u vodu i pustiti bar pola sata da se kuvaju u jako ključaloj vodi. Ovo je korisno iz više razloga. Mogu biti preslane, pa ćete na taj način izvući višak soli. Dobro je to uraditi i iz higijenskih razloga. Ali je osnovni razlog to što se treba osloboditi viška čestica dima, jer pihtije od dimljenih nogica umeju da budu previše tamne. Bolje da budu što svetlije i bistrije. Lepše izgledaju, a ukus im je i dalje potpuno isti.


Kada ste ih prokuvali, bacite tu vodu i ohladite ih pod mlazom hladne. Ako niste skinuli one dlačice pomoću noža, sad je vreme da ih obrijete tim nožićem za jednokratnu upotrebu. Koža i dlake su omekšale dovoljno, da će brijač moći lepo da odradi taj posao, a da se ne istupi već nakon prvog povlačenja preko čekinja. Operite ih pod mlazom vode, i stavite nazad u lonac. Nalijte vodom, tek toliko da nogice ogreznu u njoj. Ubacite nekoliko listova lorbera i pola kesice bibera u zrnu, i to je sve. Uključite najmanju ringlu na šporetu na maksimum, pa kad voda provri, smanjite vatru na minimum. Što niža vatra to bolje. Neka se nogice kuvaju, ali ne u vodi koja jako vri, nego tek baca po neki ključ. Zato i koristimo malu ringlu. Ovo je važno jer ako voda snažno vri, onda će pihtije da postanu mutne. Lepše su kad je ta vodica bistra, a ostaće bistra i kad se ohladi i postane želirana. Kroz tu želatinoznu masu treba da se vidi ona lepota unutra.

Dimljene nogice treba da se kuvaju poklopljene, nekih pet-šest sati dok se ne raspadnu, a kosti počnu same da ispadaju. Šest sati nije malo, znači imamo jako puno vremena da se siti ispričamo :)


Deluje čudno, ali pihtije su potpuno dijetalna hrana. U njima nema ničeg što je kalorično. Ako ih jedete bez hleba, a ja često primenjujem upravu tu dijetu, možete se siti najesti, a nećete dobiti ni gram na težini.

Interesantno je i da su pihtije više muško jelo. Među ženama ima jako malo onih koje ih vole. Žene su nakako sklonije krtini. U pihtijama nema krtine, sem ako unutra ne stavite i poneku kolenicu, ili malo suvih kostiju, pa meso pootpada sa njih kada se raskuvaju. Oni koji vole pihtije lako se prepoznaju ako ih gledate dok jedu rinflajš. Takvi uvek biraju one masnije delove rebara, ili od ribića uvek uzimaju onaj deo gde se nalazi raskuvana žila. Prepoznaju se i po tome što šećernu kost, a to vam je ona velika budža sa puno hrskavice i žila na sebi, celu premeste u svoj tanjir, i onda se zabavljaju tako što skidaju i jedu onu raskuvanu hrskavicu i ligamente koji se tu uvek zadrže. Pogađate? TAJ SAM :)))

Svojevremeno smo imali crnog koker španijela. Zvao se Dag. Bio je proždrljiv (na gazdu), mada je to njihova karakterna osobina i kao rase. Koker vas uvek gleda onim tužnim očima i broji vam zalogaje. Dok sam se ja jednom prilikom zabavljao sa tako jednom ovećom koščurinom u svom tanjiru, Taca, moja žena, me je pomalo mrko gledala par minuta, a onda nije više mogla da izdrži.

- "Pa, nećeš valjda sve da MU pojedeš!"

To dosta govori o Taci, a ja sam se skoro postideo. Jer, voleo sam i ja tog blesavog psa. Zato sam, od tada, uvek kupovao dve šećerne kosti. Jedna meni, a jedna Dagu. Da se ne otimamo oko njih. A i ne volim kad me mrko gledaju dok jedem.

Mogu pihtije da se prave i od raznih drugih stvari. Čak i od pilećih krilaca. Kilogram krilaca i litar vode, malo zeleni, i dobićete pihtije od piletine. Nisam ih pravio, ali sam primetio da se supa, u ovakvom odnosu krilaca i tečnosti, pretvori u želatin kad stoji u frižideru.

Nisam pravio ni pihtije od svežih svinjskih papaka. One budu mnogo brže gotove, i često ih jedem u gostima. Sasvim su fine, ali ja nekako volim ove od dimljenih nogica. Od svežih pravim jedno krasno jelo, a to ide ovako.

Obrijem sveže papke od dlaka, pa ih prokuvam pola sata, iz higijenskih razloga. Izbacim tu vodu, nalijem novu. Posolim je i to je sve. Dok se nogice kuvaju, očistim par velikih glavica luka i isečem ga na listiće. Može i na kockice, ali ja nekako volim da se luk primeti. Posolim luk i ostavim da pusti svoj sok. Onda ga malo propržim na ulju da omekne i stavim dosta bibera i ljute paprike. Kada su nogice gotove, a gotove su već nakon par sati, povadim kosti, a nogice položim preko onog luka, tako da kožura uvek bude od gore, a onaj otvoreni deo koz koji vadim kosti bude uronjen u luk. Poklopim i stavim na najtišu vatru da se to malo krčka jedno pola sata, do sat. Ne treba ih mešati ali možete malo da protresete šerpu da one utonu što bolje u taj luk. Ne smeta ako primenite i Jelenino pravilo juga - "nije gotovo dok nije zapečeno". Znači može to da ode i u rernu da malo ona kožura od nogica dobije zlatastu boju. Zato smo ih i okretali tako da kožura bude okrenuta na gore. Važno je samo da odozgo nema luka, jer luk ume da zagori u rerni. Zato i ne mešamo te nogice, nego samo malo protresemo. Šta reći? Da je bolje ne bi valjalo!

Dugo sam se dvoumio šta jesti uz ovako prekrasno jelo. Ja obožavam krompir pire, i nemojte da ga isključite iz razmatranja, ali mislim da je uz ovu poeziju ipak bolje napraviti krompir salatu. Možemo otvoriti javni konkurs u vezi sa tim. Prijemčiv sam za sve nove ideje.

Kad imate ovako dobro usaglašene kombinacije ukusa, dozvoljene su i mnoge varijacije. Prosto se nameće da bi to bilo lepo kad bi se napravilo i u obliku gulaša. Umesto da te nogice ostanu cele, mogu se, nakon vađenja kostiju, iseckati i na kockice, ali tada bih ja ipak preporučio da se sa njima kuva i neka kolenica ili butkica, kako bi se dobilo i dosta mesa. Gulaš nije kompletan kad nema u njemu i mesa. Bar meni deluje da bi tako bilo bolje. Prilog bi u tom slučaju bilo lako rešiti - taljatele, flekice, pužići... Izbor je neograničen.

Kod pihtija je lako. One su sasvim fine i bez priloga, a lepo idu i uz jake bele sireve, i turšiju.

Kad smo kod pihtija, nadam se da niste zaboravili da su i naše već šest sati na šporetu i da su odavno raskuvane. Sad ćemo mi to očas posla da sredimo.


Pre nego što krenete da vadite kosti iz nogica, izvadite ih u jednu činiju da se malko prohlade, da ne ispečete prste dok vadite kosti. Kad ste to uradili, za svaki slučaj zagrabite malo te tečnosti u kašiku, i ostavite na sobnoj temperaturi da se ohladi. Čisto da proverite da li će se želirati i na sobnoj temperaturi. Ako neće, a to je stvarno malo verovatno, onda vratite lonac na ringlu, uključite na najjače i pustite da voda snažno vri, dok se vi bavite vađenjem kostiju. Treba da znate da za pet minuta ispari negde oko 100 ml vode. Verujem da ćete za sat vremena srediti sve te nogice, a za to vreme će ispariti preko litar vode. Možete vi napraviti proveru i i nakon pola sata, istim postupkom pomoću kašike. Verujem da će biti više nego dovoljno i tih pola sata, ali u svakom slučaju kuvajte ovu vodu dok god bude potrebno, odnosno dok ne dobijete želiranje i na sobnoj temperaturi. Pihtije mogu da se stegnu u frižideru, za to ne morate da brinete, ali je važno da i na sobnoj temperaturi ostanu želirane, a ne da se pretvore u vodicu. Zato ovo sve i radimo.


Kad vadite kosti, jednu po jednu nogicu stavljajte u tanjir. Dok je nogica još vrela, treba viljuškom i nožem vaditi one krupne kosti, a kad se malo prohladi, onda prstima pipati i tragati za onim sitnijim. Vade se isto kao i koštice iz višanja. Pritisnete malo kožuru oko koščice i ona izleti sama. Sledeća nogica će već da ide brže, jer ste naučili anatomiju i sad tačno znate gde su sve kosti sakrivene. Ako sporije učite, a ima nas i takvih, nemojte da brinete, do desete nogice ima da doktorirate.


Kad ste se rešili svih kostiju, stavite očišćene nogice u činiju ili tepsiju u kojoj ćete formirati pihtije. Možete ih slagati i u dublji pleh, ili u manje činije, to je stvar izbora.

Kad ste završili ovaj mukotrpni posao, pospite ih sitno seckanim belim lukom. Možete već tada posuti i tucanom ljutom paprikom, a možete i sačeketi da se želiraju, pa naknadno posuti paprikom odozgo. To je stvarno onaj neobavezni deo, jer pihtije se naravno mogu jesti i ako nema ljute paprike.


Supu u kojoj su se nogice kuvale prvo morate da oslobodite od masnoće. Kutlačom pažljivo skidajte masnoću. Kad poskidate sve što pliva po površini, istom kutlačom, pažljivo nalijte supu da nogice ogreznu, i ostavite na sobnoj temperaturi da se potpuno ohlade. Tada ih prekrijte samolepljivom folijom pa ubacite u frižider, ili na terasu. I to bi bilo sve.



N a p o m e n a :

Nedavno sam saznao da je ispravno reći nožica, a ne nogica. Radi se o prvoj palatalizaciji gde suglasnici K, G i H prelaze u Č, Ž i Š kad se nađu ispred samoglasnika E i I. Da se razumemo nešto. Nemam ja ništa protiv gramatike, ali imam neki čudan osećaj u stomaku koji mi govori da je pihtije bolje praviti od nogica nego od nožica. Radite vi kako hoćete, nemam ja ništa protiv, ali nemojte posle mene da krivite ako vam nešto ne uspe. Gde bre od NOŽICA mogu da se naprave valjane pihtije?! :P

komentara: 51

  1. Najlepse pihtije koje sam ikada videla;) Tako mi se sada jedu;))

    ReplyDelete
  2. odlicno izgledaju,ja najcesce pravim mesane dimljene+sveze.I lepo sam se nasmejala citajuci ovaj post,prepoznala sam sebe u onoj prici o rinflajsu:)))

    ReplyDelete
  3. Ne volim pihtije uopšte, ali mi se jako dopala napomena :D

    ReplyDelete
  4. Od pihtija bježim na kilometar, kao i od svega ostalog što se želira, bilo da je slano ili slatko. Moram priznati da prvi put "gledam" njihovu pripremu i da nisam tačno ni znala kako se prave.. eto koliko su mi drage:) E sad, kad sam vidjela šta to stvarno ima u njima i kako se pripremaju, bježaću na 5 kilometara od njih:)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Cemu sluzi ovaj tvoj komentar? Tek tako da nesto kazes?

      Delete
  5. Obožavam pihtije, moja deca na žalost NE :(
    Pravim ih svake godine za moju Slavu Aranđelovdan i to je već postala tradicija, pa većina mojih gostiju dolazi zbog njih ;) jer danas retko ko pravi pihtije... mislim se Bože kad mi izumremo izumreće i ovo lepo nacionalno jelo, jer nam ova današnja omladina i nije neka od pihtija ;)

    Ja moje slično pravim, pošto je velika količina kuvam ih najmanje 12 sati (obavezno stavim i kilogram pilećih nogica između ostalog), kad uvri do pola lonca znam da su gotove, desi se čak da nemam dovoljno tečnosti da ih zalijem :)

    Koske idu našoj Nani-labradorki, ona se sladi danima posle Slave, hehe, neka i ona zna da nam je Slava ;)

    ReplyDelete
  6. ... Sva cula su uzivala citajuci ovaj post, a pri tom sam se i lepo nasmejala, savrsen nacin da se zapocne novi dan ... :)

    ReplyDelete
  7. Prošle godine sam prvi put jela pihtije i vrlo su mi se dopale. Nakon ovako detaljnog objašnjenja, sigurna sam da ću se upustiti i u avanturu samostalnog pravljenja. Inače, Vaše priče su me razveselile, uz napomenem da nisu baš sve žene krtinoljupci - ja ne priznajem pečenje ako nije šareno :-) Što se gramatike tiče, slobodno se držite nogica, ionako se pravila menjaju od generacije do generacije, pa maternji jezik koji moj sin uči više nije onaj isti koji sam ja savladala (a škole nam deli tek opštinska podela Beograda).

    ReplyDelete
  8. Nije prošla svinjokolja a da ih moja mama nije pripremila, onda su se čuvale na balkonu ilči u hladnoj prostoriji, ili nije bilo frižidera ili su kasnije bili maleni koliko bi ona toga naspremala.
    I svi su se otimali za njih a ja ih nikada nisam voljela ni probala. Ne znam zašto, to je jednostavno tako iako sam dugo mislila da jedem sve ipak sam otkrila da neke stvari ne jedem kao npr. nikakve želee:)

    ReplyDelete
  9. Very interesting.We have "piftie" and it is made in the same way.I love it!

    ReplyDelete
  10. Odličan post! Kažu da pihtije dođu s godinama. Ja izgleda još nisam došla u te godine, ali kad dođem sigurno ću po ovom receptu praviti pihtije!

    ReplyDelete
  11. Baš me razveselio ovaj post, i ima sve više retro recepata među našim blogovima što super. Pihtije ili hladnetina, obožavam ali na žalost nitko od mojih ne želi je ni vidjeti, pa ih radim samo za sebe i to rijetko. Objavila sam post o hladnetini, lani u 12. mj. i tamo je ostavila komentar Sveen Green i kaže da kako u Kini žene ne piju mlijeko, ali kuhaju svinjske kosti s žilicama (tetive i hrskavica) sa malo octa da bi se kosti počele raspadati i ispuštati kalcij, i to je njihov česti obrok. Možda je to ipak malo prirodnije i bolje, a i jeftinije od otrova zvanih PILULE za koštanu masu. Pozdrav

    ReplyDelete
  12. Krasan post.Ja baš volim hladetinu suprotno uvriježenim mišljenjima da žene to ne jedu. Malo zaboravljen recept, drago mi je da ste ga se sjetili.

    ReplyDelete
  13. Hladetinu ne volim, nisam nikad voljela iako se češće znala naći kod nas na stolu kad sam bila mala, ali moja mama ju obožava. Dok je baka mogla, ovakve stvari je često spremala i ona, deda i moja mama su uživali u tome.
    Ovo je jedan od tradicionalnih recepata našeg kraja koji mi se čini sve više izumire, lijepo je vidjeti jedan ovakav detaljan post, kad netko tko se razumije u to zna što piše. Bravo!

    ReplyDelete
  14. Aaaaaaaaaa ha! Beli luk! Uhvatili smo te sa belim lukom konačno. Baš sam se pitala kako ćeš pihtije da napraviš bez belog luka. To jednostavno nije moguće.

    Pihtije pamtim kao povećan oprez prilikom kretanja na terasi tokom onih dugih snežnih beogradskih zima koje su bile osamdesetih. Zašto oprez? Jer ih je mama ređala u Metalac posudama na tufnice na terasi pa je bio potreban oprez da se ne zgazi u koju činiju kad izađeš na terasu da zgrabiš malo snega da napraviš grudvu koju ćeš baciti sa terase. Sneg i šerpe i šerpice na koje je napadao sneg. Naravno i Nova godina kao asocijacija.

    Bojim se da su pihtije jedna retka svar koja se na jugu ne peče u rerni, ali ne mogu da tvrdim sto posto, možda i to zapeku. Pihtije volim i ta ljubav raste godinama ali ih ne jedem u svakoj kući. Prvo samo gde znam da su domaćice i domaćini besprekorno čisti i onda ih ošacujem da vidim imaju li više mesa ili aspika. Jela sam razne. Kako kaže moj teča pihtije nisu jeftino jelo. Ljudi stave uši i repove, pa naprave žele sa hrskavicama. Dobre pihtije koštaju i ne može se od njih izvući 10kg jela, već onoliko koliko se dobije. Spremam se da ih pravim, ali nemam terasu pa moram nekako da improvizujem. Skupljam recepte i tu i tamo se po malo razlikuju ali je osnova ista.

    Nisam još pravila papke u saftu, a koliko vidim to mu dođe to ako se kuvanje prekine kad se nogice raspadnu i tako toplo servira. Suprug ih obožava a ja nikako da ih napravim i probam.

    A sad, šta nam je sledeće od recepata. Nešto za praznike iz radionice bi pasovalo. MOžda onaj savršen rolat, tj. metod motanja koji si izdao na BeCook. To bi svima koristilo.

    ReplyDelete
  15. Baka ju je uvijek pravila, a i moja bivša svekrva i to obavezno za Božić. To je bilo standardno meze uz koje se pila "grejana" rakija. :)

    I jedna i druga su pravile pihtije samo od svježih nožica. Probala sam ih, kao mlađa čak sam ih i jela ali bez mesa, samo onu čorbicu sa dosta bijelog luka, a danas ih ne mogu jesti, čak i sa uperenom puškom pored glave. Zašto? Pojma nemam. Ne sviđaju mi se nekako. :))))))))

    I da, da ne zaboravim, slatko sam se nasmijala na onu priču sa Dagom. Čak sam si mogla i zamisliti tu scenu kako te mrko gledaju dok "njemu" kradeš onu kost. :))))))

    ReplyDelete
  16. Ja isto ne volim pihtije. Poštujem ih, jer jesu deo neke klasike u srpskoj kuhinji, ali BAŠ ih ne volim. Medjutim praksa me naučila da treba s vremena na vreme probati i te ukuse koje ne volim, nekad nisam mogla da pogledam maslinke, a sad mogu da ih jedem kao kokice... I tako meni Dade pomenuo pihtije, i rekoh - super, ajde da mi napišeš kako se prave, taman da im dam novu šansu. I napisao meni Dade ovo, ja se sita nauživala čitajući, volim njegove slikovito realne opise prošarane odličnim humorom, i pohitala da spremim pihtije! :) Ali ništa od promene ukusa kod mene. Ne da mi se ne sviđaju, nego sam jedva preživela trebljenje nogica od koščica, to sam sve onako polu
    žmurećki radila :))) Dodala i malo suvog mesa zguljenih sa suvih kostiju, ali džaba. Ne volim pa to ti je.

    Nemam ništa protiv aspika i samog tog želea dobijenog od kuvanja nogica, čak rado koristim želatin za kolače, a to je praktično ista supstanca, samo u granulama... Mene lično odbijaju te raskuvane kožure, žile i ligamenti, i šta li je tu sve već...

    Kroz jedno 10 godina kad dobro zaboravim na ovaj pokušaj, možda ih probam ponovo :) Al' neko drugi da sprema, od mene dosta jednom :P

    ReplyDelete
    Replies
    1. Evo prodaje i 10 godina pa probajte da skuvajte pihtije po mom receptu: kuva se 5 svežih papaka polovina junece noge(kost koja je puna želatina spolja) i jedna dimljenja butkica.Doda se crni,beli luk lovor suvi začin,biber u zrnu.Savrsene su Pozdrav,divno ste.:)👋

      Delete
  17. Kakavi eleganatni papci na slikama...

    Nisam ljubitelj, ali priznajem zanimljiva tema za blog uoci sezone slava.

    ReplyDelete
  18. Zahvaljujem se svima koji su pročitali ovaj post, a naročito onoma koji ne vole pihtije. Nije da ja pravim razliku među ljudima, na taj način, ali uvek su mi oni koji ih ne vole, bili nekako omiljeniji...naričito ako sedimo za istim stolom :))) Ja verujem da je Tacin i moj brak bio ovako uspešan i skladan između ostalog i zato, što ona voli slatkiše, a ja pihtihtije, masne krmenadle, šećerne kosti, rebra....:)))

    Jelena. Priznajem ti da si konačno i mane uhvatila da sam negde stavio beli luk. Da se odmah razumemo. JA OBIŽAVAM BELI LUK. Problem je samo u tome što ga izuzetno teško varim...a bogami teško varim i one koji ga se najedu, pa mi se unose u lice kada me nešto propitkuju.

    Kolko ja znam samo su dva jela bolja sa belim lukom nego bez. Pihtije i Šalša. Šalša može čak i da prođe, mada je bolja sa belim lukom, ali pihtije ne valjaju bez njega, odnosno daju se jesti u svim vidovima pa i bez belog luka, paravim ja ponekad i takve, ali stvarni užitak je samo kad je i beli luk prisutan u njima.

    Što se nogica u saftu tiče, bojim se da se nismo razumeli. Ono što sam ja tamo predložio nisu nogice u saftu. Meni su te nogice u saftu čak potpuno bezvezno jelo. Ono čudo su NOGICE U LUKU. Tamo ima safta samo kolko da ne zagori luk, a sve skupa je jako zanimljivo jelo. Malo je jače, ali je opasno dobro. Pošto se takve nogice prave od svežih papaka, njima stvarno ne bi škodilo da se malo zapeku u rerni, kolko da ona kožurica dobije malo bojice, i da postane bar delimično hrskava. Pihtije ni za živu glavu ne smeju ići u rernu, jer dimljene nogice nisu u tom fazonu. Njih treba dugo kuvati da kožura omekne, ako bi ih zapekla, ta kožura bi se samo vratila u prethodno nejestivo tvrdo stanje. Pretpostavljam da si se ti samo šalila sa tim u vezi, ali bolje ja to da naglasim, nego da posle ispadne neki nesporazum. :)))

    Malo sam tanak sa vremenom, pošto u Novembru ima 4 velike slave, ne zna se koja je strašnija što se kupovanja kolača tiče, tako da ću ovaj odgovor morati da svedem na minimum :)))

    Što se salamica tiče, i načina njihovog uvijanja, mislim da je tamo na forumu, ili sajtu (više ne znam ni gde sam šta pisao) sve to dosta korektno objašnjenjo, pa da se ne ponavljamo. Ima puno jela koja čekaju da budu objavljena...šteta bi bilo rasipati vreme ponavljajući ono što već postoji negde napisano :))) To je prvi razlog, drugi je da mleka u prahu nema ni za lek, pa je pod tim uslovima teško napraviti onaj beli sloj, bez koga bi salamice bile jako prazne :).

    Pozdrav svima, koliko vas ovde ima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jako lepo i ukusno -pravo muski . Molim samo za dopunu - kako da napravim pihtije sa mesom ,mislim koje da dodam pored nogica i sta su butkice - moze li od njih . Inace to svi lekari i nutricionisti u Francuskoj preporucuju zenama da jedu a i deci za zdrave kosti , oni jedu govedje supe - cuvene -od secernih kostiju i luka . Pihtije su LEK za osteoporozu - pa prijatno . Ja bih zalila i deo pihtija sa mesom i malo hrskavice .Kada se posole - zbog stezanja .

      Delete
    2. Može butkica - to je onaj deo noge ispod kolena. Ono što je ribić kod junetine.
      Pozdrav!

      Delete
  19. Lepo si ti to napravila, izgledaju savršeno :)

    ReplyDelete
  20. Prave su!
    Pridruzujem se klubu neljubitelja, ali u mojoj porodici su neizostavne na zimskom repertoaru. Ne prisustvujem pripremi pihtija, sklanjam se na bezbednu udaljenost tokom kuvanja, zato Majo svaka cast na odradjenom s'obzirom da nisi ljubitelj pihtija. Ali isto moram reci da one prve nestanu sa tanjira na nasim slavljima, ljudi ih zaista vole.

    ReplyDelete
  21. moram da priznam da ja hladentinu ne volim, ustvari ja volim masnije meso i meso u hladentini mi je dobro, ali ta želatinasta masa ne, nikako mi ne odgovara isto kao ni hladna juha, pa valjda zato
    lijepo je ovako u malim posudicama, mi složimo u staklene tako da se vidi preko što ima unutra, ubaci se nekad i neko povrće pa bude šareno

    ReplyDelete
  22. I kod nas se tokom zime prave i to nekoliko puta. Iskreno, kod nas se tradicionalno u hladetinu stavljau i uvca, ali sve dimljeno... Mi svi u porodici ih volimo, ali ni moj ni sekin suprug (obojica rodjeni Pancevci) ih ne podnose... :)
    Kod nas na Kordunu se iz njih nikada ne vade kosti vec se sve zajedno sipa u tanjire i onda se ciste tokom jela.
    Mi ih cak ne posipamo crvenom paprikom.
    Odlican post!

    ReplyDelete
  23. Volim pihtije, al samo pojedine.....Veruje da su ove prave i autenticne i sve to, al vise mi se svidjaju one sa butkicom i vise mesa a manje kozure. Kuvala sam takve prošle zime prvi put i nisu bile lose. Natrpala sam untra i zeli kao za supu jer mi se takav aspik vise svidja...

    Sva cas Majo na odtadjenom poslu!

    Uzivala sam citajuci post :)

    ReplyDelete
  24. Ja bih volela da objavim ovaj post kod mene na blogu ..za vreme mog odsustva:)Prevescu na tri jezika(kao moj blog i postaviti back link na tvoj.Ako s e salzes javi mi na :dubravkabelogrlic@gmail.com

    ReplyDelete
  25. Može, Džoli (konsultovala sam se i sa Dadetom). Hvala unpared na prevodjenju i uopšte, re-objavi posta o pihtijama. Pozdrav!

    ReplyDelete
  26. Uhhh pihtije, obozavam ih ! Jedan detalj samo, cisto da se zna. Da bi vodica od pihtija bila bistra uz nogice dodati i jednu govedju kosku bez mesa, samo koska. Probajte, proverite i videcete i sami.
    I ja imam isti problem kao Dade kad su pihtije u pitanju, samo ih ja volim. Medjutim, to me ne ometa da se cesto nadju na stolu tokom kasne jeseni i zime.
    P.S. Maja se postidela od mojih pohvala :) ! Draga Majo, imalo bi se tu jos sto sta dodati, ali neka da ostavim nesto za sledeci put :))! Pozdrav iz kisne Skandinavije...

    ReplyDelete
  27. Hvala Mina (pretpostavljam da je Mina, Anonimus iz Skandinavij.

    Probaću taj savet, čim budem pravio pihtije. Nikad nisam čuo da je to moguće, i utoliko se više radujem da isprobam. Uvek volim da saznam nešto novo. Ukoliko se radi o "šećernoj" kosti a ne o šupljoj, pihtije mogu da budu samo još bolje. Kao što se iz posta vidi, ja te kosti jako volim :)))

    Pozdrav iz ne baš kišnog Beograda, ali prilično hladnog :)

    ReplyDelete
  28. Miki, i ja sam jeo te pihtije sa kostima jako dugo, i nisam siguran da su ove moje bez kostiju i bolje. Naime ima "šarma" u tome da se zabavljaš oko kostiju dok jedeš pihtije. Ni praseće pečenje mi nije lepo kad povade kosti, i serviraju samo meso. Međutim kod pihtija ima tih sitnih koščica koje umeju da budu malo nezgodne ako ih zagrizeš, a i one se serviraju kao predjelo, kad sam ja najgladniji. Zamisli tako gladan da moram da vadim kosti, umesto da halapljivo gutam :)))

    Eto Miki to ti je jedini razlog zašto ih ja sve povadim.

    Hvala na komentaru u svakom slučaju, i srdačan pozdrav.

    ReplyDelete
  29. Cekajte, pa zar meni ne izadje ime, zasto sam ja " anonimus " ? Svasta !
    Dragi Dade, ta " secerna " kako je ti zoves koska je u pitanju ! Kad se stavis i nju neces morati da brines hoce li se pihtija stegnuti kako valja ! A videces kako je bistra, fina i prozirna, pa se vide un unutra i parcici mesa. Kad razlivam pihtije, dno suda pospem biberom i seckanim belim lukom, rasporedim meso po tome pa tek nalivam tecnost. Tako me je tata naucio. Osim toga, ubacim malo govedje krtine, mada je moj otac pravio pihtije od vise vrsti mesa, ja ne, samo nogice i malo govedine ! Jooj Dade izlude me nacisto, idem da " lovim " nogice i kuvam pihtije ! Pozdrav iz hladne Skandinavije !

    ReplyDelete
  30. Slucajno sam naleteo na ove pihtije ali sam sa odusevljenjem procitao tekst. Nikad mi nije palo na pamet da ih pravim, medjutim, posle ovog teksta, izgleda da je doslo vreme. Ako nije neki greh, ja cu ipak da dodam i neku kolenicu da bude malo vise mesa.
    Interesantno je sto su skoro svi komentatori zene!
    Na kraju: bravo majstore!

    ReplyDelete
  31. pa komentatori su zhene, jerbo mushki koji znaju znanje - oni znaju znanje, i nema tu tamo/vamo, a oni koji ne znaju znanje, oni ni ne posechuju ovakve blogove/forume/diskusije/...vezane za klopu :)

    ReplyDelete
  32. Upravo ih kuvam...Razultate javljam večeras. :)

    ReplyDelete
  33. Pihtije su napravljene! I savršene su!! Hvala na receptu. :)

    ReplyDelete
  34. Prvi put su mi bile super ali drugi put smzle na balkonu,provodenile i upropaštene.Ne na velike minuse!

    ReplyDelete
  35. Pa kako se recept završava sa: I to bi bilo sve. A jedenje, glavni sastojak? He he

    ReplyDelete
  36. "Moji ukućani ih, na žalost, ne vole. A ja ih obožavam. I zato, kad znam da ću imati goste, a za Novu godinu je uvek tako, onda koristim priliku da ih pravim u neprimerenim količinama. Bar od desetak nogica. Čisto da znate, koja sam ja stoka."

    "Nedavno sam saznao da je ispravno reći nožica, a ne nogica. Radi se o prvoj palatalizaciji gde suglasnici K, G i H prelaze u Č, Ž i Š kad se nađu ispred samoglasnika E i I. Da se razumemo nešto. Nemam ja ništa protiv gramatike, ali imam neki čudan osećaj u stomaku koji mi govori da je pihtije bolje praviti od nogica nego od nožica."

    Hahahahahah :)))) Volim ovaj blog jer osim sto servirate savrsene recepte za sve, osecam se kao da sam odgledala neku kracu humoristicku seriju :D

    Pozdrav sa dubokim naklonom vasoj kuvarskoj kapi, od vernog prepisivaca!

    Jaca

    ReplyDelete
  37. petak, 21. decembar 2012, rano jutro. pretrazujem recepte za pihtije i evo, izaobrao sam ovaj. sutra cu ih praviti.
    i ovi moji danci prave pihtije ali u odnosu na ove nase su samo za baciti - niti ukus, niti izgled. amateri (za pihtije)!
    pozdrav iz kopenhagena
    vuk

    ReplyDelete
  38. Juca januar 17. 2013.god., zanimljiva priča , puna duha i verovatno zbog toga odlučujem se za Vaš recept .Puno pozdrava , pihtije se već desetak minuta krčkaju .

    ReplyDelete
  39. dakle, care,pihtije su carsko jelo

    ReplyDelete
  40. Kad sam bila mladja bezala sam od pihtija.Udam se za coveka tireksa koji i kosti od nozica kad bi mogao pojeo bi.Gledajuci njega kako se davi u pihtijama,koje je sam kuvao ,jer je meni sve to bilo gadno .Malo pomalo ,zalogaj po zalogaj krenem i ja da ih jedem.Sada se takmicimo ko ce bolje pihtije napraviti,cije ce biti savrsenije :)Naravno bas kao u ovom tekstu on ne voli krtinu u njima a ja moram malo da dodam makar suvih rebara.Hvala vam puno na ovom divnom tekstu.Pomoci ce da ostanem sampion u kuvanju pihtija u mojoj kuci :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala veliko i Vama, na divnom komentaru! Nasmejala sam se od srca na ono "udam se za čoveka tireksa..." :)))

      Delete
  41. A pihtije ISKLJUCIVO od juneceg mesa? Moze? Mere iste?

    ReplyDelete
  42. msm kad se smrznu da mogu opet da se ugreju pa Jovo nanovo puste da se ohlade ali na tepmeraturi da ne mrznu .

    ReplyDelete
  43. Recept je pisan sa puno ljubavi prema pihtijama. Razveselili ste me.

    ReplyDelete
  44. Koliko dugo mogu da stoje u frizideru a da se ne pokvare?

    ReplyDelete