Wednesday, August 31, 2011

Letnje faširane šnicle


Leto se zahuktalo, bo'me je pržilo prošle nedelje. Iako zvanično traje do 23. septembra, meni je uvek prvi spetembar bio tehnički završetak leta. Puno me godina deli od školskih dana, ali taj osećaj da se leto završava kad škola počinje je ostao.

Sutra je prvi.

Danas mi se jako plače, a ne smem pred njim. Pred mojim malim velikim dečakom, da ga ne zbunjujem. Nedavno je napunio šest godina i sad kreće u obavezno predškolsko. On nije išao u vrtić, pa će nam ovo svima biti malo veća promena. Uzbuđen je, raduje se, a u meni kovitlac emocija.

Srećna sam. Jer raste, jer je zdrav, jer ga imam.

Tužna sam, jer gotovo je sa jednim periodom slobode i bezbrižnosti. Kreću obaveze. Male, ali ipak obaveze. Nikada život više neće biti bez njih. Nepravedno mi je to, kako deca ulaze u život pun kalupa i šablona, gotovo neosetno, njima neprimetno. Mali su. Još uvek su mali da se odbrane od pristajanja na ulazak u mašinu, još uvek nemaju socijalni imunitet, još uvek svima veruju, još uvek su prečisti i onakvi kakvi su ljudi stvarno napravljeni da budu. Ne želim da budem posesivna mama koja će zanavek dete čuvati od nepravde skrivajući ga od sveta, ali ne mogu se ni praviti da ne osećam potrebu da zaustavim vreme, da uhvatim kazaljke i da ih sakrijem među dlanovima, i zadržim dete u ovom uzrastu još malo...


I današnji ručak je bio u znaku kraja leta. Meso i krompir, najava jesenje-zimske sezone, ali sa daškom leta u sebi u vidu malo povrtnog šarenila. Faširane šnicle, koje sam kao mala, dok su greške još bile hrabre i slatke, zvala flaširane šnicle, dobile su sitno seckanu, svežu crvenu mesnatu papriku, koja mesu daje sočnost i slast. Paprika u šniclama ostane polusirova, ne treba da se prži prethodno, nego da se oseti pod zubima. Uz sve to salata od paradajza, krastavca i luka. I preliv za šnicle, sitno seckana mirođija sa majonezom i pavlakom.


Sad sam na godišnjem odmoru, uzela sam ga namenski u ovom periodu leta, ne da bismo putovali, nego da zajedno dočekamo polazak u školicu. Volim ove dane, kad sam kod kuće, kad nisam u trci, kad mogu vreme za kuvanje da osećam vremenom za sebe, kad mogu da mislim o čemu hoću, koliko hoću, ma kako te misli zalazile u besmisao. Kao što se jesti mora, tako i vreme mora nastaviti da teče, pa i ja moram prihvatiti promenu koja sledi, i uploviti u neke nove početke, zajedno sa mojim dečakom. Mojim radoznalcem, koji je svako malo dolazio do kuhinje, proveravao šta radim i zapitkivao kad će ručak biti gotov.

A poneku suzu koja me je ipak stigla, uspela sam opravdati ljutinom seckanog luka, jer mi on još uvek beskrajno veruje...

Letnje faširane
recept za štampu

Sastojci:
500 g mešanog mlevenog mesa
2 sveže crvene mesnate paprike, oko 300 g
2 male glavice luka, oko 150 g
1 manje jaje
1/2 parčeta starog hleba, oko 50 g
20-30 ml mleka
1/4 kašičice sode bikarbone
1 kašičica celerove soli (ili 2/3 obične)
na vrh noža bibera

za preliv:
1/2 veze mirođije
50 g majoneza
1 kašika kisele pavlake

Postupak:
1. U meso sipati sodu bikarbonu, so i biber, dobro umesiti i ostaviti sa strane dok pripremite ostalo.


2. Za preliv, sitno seckanu mirođiju pomešati sa majnozom i pavlakom. Ostaviti u frižideru do služenja.

3. Paprike oprati i očistiti od drške i semena, pa iseći na tanke trake, a zatim poprečno, da se dobiju kockice veličine 3-4 mm. Luk iseckati što sitnije. Hleb preliti mlekom pa razmrviti.


4. U meso dodati hleb, jaje i povrće, pa rukom dobro umestiti. Poneka kockica paprike će ispasti, ali većina treba da ostane u mesu. Ostaviti smesu u frižideru pola sata. Nakon tog vremena nauljenim rukama vaditi loptice veličine jajeta, dobro pritisuti među dlanovima da se dobiju što kompaktnije, blago špljoštene kuglice.


5. U tiganj sipati ulja da pokrije dno, pa peći šnicle na srednje-slabijoj vatri, otprilike po pet minuta sa svake strane, ili dok lepo ne porumene. Poslužiti uz krompir pire, sezonsku salatu i preliv od mirođije.




komentara: 37

  1. Srecan vam polazak u skolu! Rasplaka me Majo, potpuno isto to osecam skoro svako jutro kad moja malecka od 3 godine krece u vrtic... jer svakog jutra place (adaptiramo se po drugi put). Ciste male dusice su to. Ali bice mu sigurno sadrzajno i zabavno.

    Fasirane sniclice su fenomenalne nisam ih pravila sa paprikom ali cu svakako probati, obozavamo crvenu papriku, davimo se u njoj dok joj je sezona.
    Pozdrav mami i predskolcu!

    ReplyDelete
  2. Ručak odličan, a sinčić presladak.

    Ni ja nisam išla u vrtić, već samo u malu školu. Sjećam se kako sam jedva čekala da završi ta mala škola da mogu napokon krenuti u pravu školu.

    Nemoj se brinuti. Upoznat će nove prijatelje i nove igre i pripremiti se za polazak u osnovnu školu.

    ReplyDelete
  3. I mene mila rasplaka... sad kao baka preživljavam isto što i ti sa unukicom koja je sa nepunih godinu dana pošla u jaslice ali se zbog nežnog dečijeg zdravlja više puta vraćala u okrilje roditelja i bake i deke načuvanje... i uvek iznova privikavanje, plač, suzice, tužne dečije okice, koje me uvek dirnu u srce i izazovu tugu, kad pomislim da bi i njima taj period trebalo računati u radni staž...

    Sećam se perioda kad su moje ćerke polazile u vrtić, zatim u školu sa tek napunjenih šest godina... tako sam bila očajna, tužna, besna na sistem i nepravedno uzimanje detinjstva tako rano...

    Potpuno razumem tvoja osećanja, i sama sam se tako osećala svojevremeno a i opet posle toliko godina :(

    Međutim, ti naši mališani ipak mnogo bolje sve te novine podnesu od nas i dobro je što je tako :)

    Ipak mi ih je žao kao i njihovog bezbrižnog detinjstva koje koje im polako beži a oni nisu toga svesni :)

    Izvini zbog dugačkog posta, preplaviše me sećanja i osećanja...

    ...divan ti je letnji ručak, faširane šnicle obožavam, a ove tvoje extra izgledaju...

    ... i nemoj da tvoj veliki dečko vidi tvoje suzice... :)

    ReplyDelete
  4. Odlican predlog i recept za rucak veceru.sta god.Jao sve mame su iste,kad deca podju u skolu.Moja mama nam je pricala kakve price je odvijala u glavi ,ako bi smo kao mali aksnili zi skole kuci(mada je bila tu iza coska)Ne brini..naviknes se na sve.A deca i ona bas brzo(iako mozda prvog dana placu i nece da ti puste ruku).Kad jednom pocnu da sticu prijatelje..zabranice ti da ih ljubis pred skolom:))

    ReplyDelete
  5. Draga Majo i mene muče iste muke, s tim što moj "dječak" polazi na fakultet:) Godine s tim nemaju veze, uvjek ćeš da strepiš i da "viriš" u njegove emocije, jer u svakom razdoblju postoje neki novi počeci sa kojima dolaze neki novi ljudi i novi izazovi. Ja sam najspokojnija kada je moj sin pored mene, a to je sada sve rjedje :(

    Kada je moj dječak bio u uzrastu tvog dječaka, ja sam malo "popričala" sa sobom i shvatila da moram da razdvojim dvije bitne stvari za mene i mog sina, a to je moja briga i strah od svega što ga čeka van mog okrilja ( možemo to nazvati i posesivnošću) i njegova samostalnost i sloboda. Njega sam pustila da uči da leti, da ponekad padne i povrijedi se, da uči da ustaje i nastavlja dalje. Sebe sam pustila da se brinem u sebi najtiše što mogu, da me boli svaki njegov pad i udarac, ali da ga s tim ne opterećujem i ne usporavam. Sada je on već veliki i prilično samostalan, jak, iskusan, hrabar i uporan. Utišavanje mojih strahova i briga se itekako isplatilo. Mada ja i dalje tiho u sebi mislim i brinem, jer ne mogu i ne umijem drugačije :)

    Zaista,uz ovakvu priču i brigu, faširane šnicle su pun pogodak!

    ReplyDelete
  6. I ja sam se tako osjećala kad je moja djevojčica kretala u školu, ali sve ima svoje prednosti. Sretan prvi dan škole..

    Faširanci izgledaju odlično.

    ReplyDelete
  7. Eh, draga moja! Kada bismo ih mogli zalediti, da nam uvijek ostanu mali, radoznali, nevini, veseli,...!!!
    Ali, život ide i vrijeme strašno brzo prolazi. Uživajte u svakom trenutku...
    Za mene su faširane šnicle bile i ostale najdraže jelo a ove tvoje su jako zanimljive s ovom aprikom u njima!

    ReplyDelete
  8. Budi srećna što ste vašem zlatu omogućili da i tih 6 godina bude sa vama jer mnoga deca nisu imala ni taj period u porodici...
    I znam svaku tvoju misao, svaki tvoj strah, svaku tvoju suzu jer sam i sama sve to prošla... i dan danas prolazim.
    Svet oko nas je jednostavno takav kakav je i oni to trebaju shvatiti i naučiti da "plivaju" u takvom svetu ali da ostanu ono što jesu, da ih taj isti svet ne promeni, ne ukalupi...Treba ih naučiti da ostanu svoji!
    Moji danas kreću u novu školu, slatkica koja je i ovako sva "smotana" u skroz novo društvo, učiteljicu... i sad grickam nokte i čekam direktan prenos o otvaranju škole na tv-u... možda ih vidim... moja zlata...
    Naše je da brinemo u tišini a njima samo da pružamo osmeh i podršku ma kako nam teško bilo...
    Ljubim te! I da... uspela si i mene da rasplačeš....

    ReplyDelete
  9. Sretan polazak mališanu, znam da nije lako ni tebi ni njemu ali sve to dođe na svoje :) Ni ja nisam nikad išla u vrtić, mama je isto bila zabrinuta za moje snalaženje u školi. Koliko god stresno bilo, sad kreću sve one zanimljive stvarčice, novi prijatelji... :)
    Ručak je krasan, kao klinka su mi faširane šnicle s pire krumpirom bili jedan od najdražih obroka. Baš super dodatak svježe paprike u mesu, a i jako mi se sviđa umak kojime si prelila šnicle!

    ReplyDelete
  10. Srećan vam polazak u školu, celoj porodici. Imala sam priliku da upoznam školarca i moram reći da se retko u današnje vreme sreće tako milo i lepo vaspitano dete. Vi ste super četverac i sigurna sam da ćete odlično veslati kroz ove i buduće školske dane.

    Faširane obožavam i sve što mogu uguram u njih, ali eto vidiš papriku nisam dodavala. Nisam se setila.

    ReplyDelete
  11. Prvo, suze... omanji potočić sam prolila. I zbog toga ćeš mi platiti:)
    Drugo, srećan polazak u predšolsko i puno lepih momenata želim tvom dečaku.
    Mi, matori, dosta već znamo, tako da nam je to saznanje o životu i najveća muka a nekima i veliki teret. A, klinci, vispreni ali još uvek naivne dušice, kroz sve to prolaze sa radoznalošću i lakše im pada nego nama. Mi u svemu vidimo šablone, nepravde...
    Majo, ljubim te:)

    ReplyDelete
  12. Srecan vam polazak u skolicu! Majo, neka te raduje nacin na koji on prihvata ovu promenu i sto se raduje polasku u predskolsko.

    Fasirane volim, ali ih retko spremam. Odlicno si se dosetila i obogatila ovaj klasik svezom paprikom. Ima jedno jelo koje spremam gde se sveza parika ubacuje kada je jelo gotovo i ona ostaje sirova. Sveza i hraskava uravnotezi nesto masnije i jace namirnice i citavo jelo poprimi novu dimenziju.

    ReplyDelete
  13. Zasuzilo je i meni oko. Sretno sa školom.
    Post prekrasan kao i obično.

    ReplyDelete
  14. Majo, nadam se da će prilagodba i tebe i malenog ići brzo.. Preslatski su obadvojca i stvarno bi bilo sjajno kad bi dugo dugo mogli biti maleni i bezbrižni..

    Znam da su obaveze, ali njemu će sigurno biti super, još je to ipak predškolski sve igra i novo društvo, novo uzbuđenje.

    Šnicli su odlični :)

    ReplyDelete
  15. Ja jednostavno moram da ti se zahvalim jođ jednom za ovaj recept jer je jelo upravo gotovo i spremno za sutra da se klopa...probala sam malko i oduševila se toliko je slatko, nikad ne bih rekla da paprike mogu baš toliki šmek da daju faširanim šniclama.

    Kako je prošla priredba dobrodošlice? Pozdrav!

    ReplyDelete
  16. Puno hvala svima na rečima podrške.

    Sanja, najpre hvala što si probala šnicle na ovaj način, jer jeste teško dočarati koliko paprika može da osveži celu stvar, tek kad probaš postane ti jasno :)

    Školica je priča za sebe. Nije bilo nikakve priredbe. Na školi je stajalo samo obaveštenje da je u 9h roditeljski sastanak u svečanoj sali, a pored su stajali spiskovi koje dete je u kojoj grupi. Naravno svi roditelji sa decom su došli u 9h jer nije bilo jasno naglašeno šta i kako, onda se vaspitačice nešto izvinjavaju, ja ne kapiram još zašto. Nastala je zbrka jer su deca podeljena na dve smene, koje se ne menjaju. Jedna grupa od 8 do 12h, druga od 12 do 16h. Pritom to naravno ne odgovara svim. Onda shvatismo da postoji i treća grupa, koja je formirana naknadno i koja će ići od 16h do 20h!!!! I tako cele godine! Naravno da su roditelji popizdeli, graknuli na vaspitačice, one sirote isto nemaju pojma, dobile spiskove to jutro i samo rade šta im se kaže, galama, krenule psovke po režimu i sistemu, deca tu sede i ništa im nije jasno... Ma, haos.

    Problem je što smo po cenu lizanja sa Evropom usvojili zakon o obaveznom devetogodišnjem školovanju, a nije deci obezbeđeno da tu obavezu i odrade iole normalno. Deca koja su išla u vrtić, za njih se ništa ne menja, oni nastavljaju da idu u svoje vrtiće, sa svojim grupama i svojim vaspitačicama, samo se ta završna godina zove predškolsko. Ali deca koja niju išta u vrtiće sada moraju negde da krenu u obavezno predškolsko, a pošto vrtići naravno nemaju kapacitete da prime sad još ne znam koliko nove dece, onda se za tu decu predškolski program odvija po školama. Dovde je sve logično i u redu, ali problem je što nemaju sve škole uslove za predškolski rad, tačnije u mom kraju samo jedna od pet škola ima, i sad su sva ta deca strpana u nju, mnogi moraju da putuju busom jer im nije blizu. Zbog broja dece nisu bile dovoljne dve grupe, nego su uveli tu treću, a iz potpuno neobjašnjivih razloga deca ne menjaju smene (kad bi bile samo dve grupe), nego ko krene u prvu smenu, ide u prvu čitave godine.

    Mi smo imali sreću da smo se upisali na vreme i da je još bilo mesta u prvoj smeni, a i škola u kojoj se sve događa nam je najbliža i tu ćemo ići kasnije i u prvi razred. Bukvalno je to bila sreća, ko je mogao znati da se smene dele po principu ko pre devojci... Ludnica.

    Uglavnom, momčić je uzbuđen, danas je prvi dan ostao tamo, a jutros se probudio sam u 6h (inače je spavalica), obukao, stavio ranac na leđa i on bi da krene :))) Miličić mali :) Znam da će ta ushićenost splasnuti, ali verujem da će, kad se grupa uigra i deca malo upoznaju, školica ostati mesto gde se rado ide.

    Veliki pozdrav svima!

    ReplyDelete
  17. Mislim da mogu zamisliti kako se osecas... A i slazem se sa tvojim strahovanjima vezanim za ukalupljavanje. Najtuznije je to sto klinci (a i mi sami kad smo bili mali) ni ne osete da posatju polako deo masine...

    Malcu zelim super vreme u skolici i sjajne drugare! :)

    ReplyDelete
  18. Samo hrabro naprijed, najvažnije je da je on fasciniran , da se osjeća važno i odraslo, što znači da je spreman i na obaveze. Pozdrav za tebe i tvog malog - velikog dječaka!
    http://www.youtube.com/watch?v=YHAJ8qQyUsg

    ReplyDelete
  19. Draga Majo,
    tako si me dirnula ovim pisanjem, raznjezila i rasplakala :-(
    Sjetih se svojih pacica kad podjose u skolu :-)

    Marijana (miaiva)

    ReplyDelete
  20. Srecan polazak u skolicu!

    Volim fasirane snicle a i papriku i sigurna sam da bi mi se i ova varijanta jako dopala.

    Odlicne fotografije!

    ReplyDelete
  21. i mene si rasplakala... moj drugi nećak je krenuo u školu, još ne vjerujem, izgleda još tako malo, a dok se sjetim ko da se jučer rodio... vrijeme leti...
    jako mi se dopada ovaj dodatak paprike u faširancima, ni ja se nisam sjetila da dodam, a paprike baš volim

    ReplyDelete
  22. E, vidiš, ja nisam bila te sreće da moja oba dječaka budu kući do polaska u školu. :( Posebno mi se srce slomi svaki put kada se sjetim da je malac krenuo u jaslice sa 9 mjeseci, a u prvi razred sa 6 godina. Prva generacija devetogodišnje škole. I isto kao i kod vas, tri smjene u skoro identičnim terminima. Žalosno je da djeca od 6 godina budu u školici do 8 naveče....
    Ja sam prošla većinu stvari koje ti sada prolaziš i koje ćeš tek da prođeš. Al šta ćemo? Život je takav..
    Iako imam srednjoškolca koji sada ide u treći razred, ja i danas dan gutam knedle i lažem da me oči peku zbog sočiva :) kada se sjetim nekih situacija koje su nas bile snašle dok je on bio manji.
    Uživajte Majo u svakom ukradenom trenutku, jer nećeš se ni osvrnuti, a pred sobom ćeš imati momke spremne za samostalan život.
    Kako vrijeme prolazi, mene sve više i više opsjeda neki bezvezni strah da će oni otići. I trebaju da idu, samo mislim da ja nisam spremna za to, a ko zna oću li ikada biti.

    Ovi tvoji faširanci mi izgledaju baš primamljivo. Danas sam kupila paprike za ajvar, pa ću odvojiti par njih i napraviću ovo sutra za ručak.
    Utiske javim! :)
    Pozdrav, Nataša

    ReplyDelete
  23. Čita moj muž komentare, pa me pita što sam napravila potop tamo :) Hvala vam svima, vidim da su iste misli poznate drugim mamama, i da tako jednostavno mora biti.

    Nataša, na poslu često slušam od mama starije dece njihove probleme, i svesna sam da su moji za sada mila majka :))) No, brinućemo ih kad im dođe vreme, ne vredi unapred. Ljubac tebi i tvojima!

    ReplyDelete
  24. Ja jos uvek ne verujem kakve budalastine prave sa tim zakonima, a vrhunac gluposti mi je neka reklama koju skoro videh na tv-u ... parafraziram, ja mvolim svoje dete i ono ce da uci iz novih knjiga nece da prepisuje".

    Sve u svemu, srecan polazak malenom u pred-skolu. Sta god mi mislili i osecali, najbitna stvar je da njemu tamo bude lepo i kao sto si rekla, da skolica postane mesto na koje ce da ide sa zadovoljstvom! Cmokni ga jednom za mene. :)

    ReplyDelete
  25. Prica je bas lepa...Nadam se da se on raduje skoli, a i sve je dobro dok su tako mali. Znam ja po sebi, uvek sam bila uz mamu, dok kad je krenula u gimnaziju, pa do sada, sve je vise cujem, kako me se uzeli, sto ne provodim vise vremena sa njom, kod kuce. A pogotovo sto me uhvati neka muka, kada cujem recenicu - ''Sta cu ja kad se vi udate''. Ja bih volela da je nikada ne ostavim, da se ne odselim, ali verujem promenice se to vremenom, jer docice druga porodica, ona moja. Ali, divno je sto on stalno nesto vrslja u kuhinji, oko tebe, i bas voli da se druzite. Ili bar ja sticem takav utisak! A i nadam se da ce se adaptirati, iako mu je ovo prvi susret sa nekim ukalupljenim propisima. A i sa svom tom decom. Zelim mu lep pocetak :)

    Fasirane su super u ovoj kombinaciji, i krem od mirodjije isto, a i lepo je servirano! Pravi letnji rucak.

    ReplyDelete
  26. Isprobani i jakkko fino!!!
    http://www.coolinarika.com/slika/821003/

    ReplyDelete
  27. Jao Majo, kao da si moju dusu procitala... Ljuta sam na drustvo, na drzavu, na svet cini mi se... Jos uvek sam kuci sa devojcima, mada je starija upisana u vrtic, pa malo ide, malo ne ide, ali ona ga obozava... Secam se osecaja u grudima kad je posla prvi dan.. Ona presrecna, sa rancem vecim od nje koji insistira da nosi, a meni suza u uglu oka... Mi nismo imali adaptaciju, iako je imala samo 2 godine i cetiri meseca, njoj je to bila promena koju je jedva docekala, jer obozava decu i prilicno je samostalna, iako je svaki dan, po ceo dan provodila samnom.. Ali kad pomislim da cu sutra i ja poceti da radim i da ce me verovatno snaci slicno kao i mog muza, kao i vecinu nas u ovoj drzavi, a to je radno vreme od jutra do mraka, srce mi se stegne.. Kad pomislim da cu sa decom biti od 18h pa do 21h kad se polazi na spavanje, kad pomislim da ce njihov dan prolaziti negde, gde nisam ja, da necu uzivati u novim recima, provalama, da cu propustiti detinjstvo svoje dece na neki nacin, poludim... Kukam tako muzu, a on kaze, sta ces, tako svi... Ne znam... Onda se pitam da li da trazim posao, u opste.. Da budem kuci bar jos neko vreme? Iako je i ovo tesko, u kuci po ceo dan, svaki dan.. Samo kad bi postojala neka ravnoteza u svemu ovome.. Pa kad cujem za celodnevne boravke u skolama, dusa me zaboli... Ovo je sistematsko otudjenje porodice, sprovodjeno od strane drzave, bre! Jedno je sigurno, a to je da deca sve podnose lakse od nas i dobro je da je tako, jer ne znam kako bih podnela da znam da je i njima tesko kao nama.. Deca to spontano prihvataju, to je za njih otkrivanje novih, neistazenih polja, uzbudjenje i radost.. Svi smo kroz to prosli, a ja se svog plaska u skolu secam samo po lepom :)...

    ReplyDelete
  28. Juce sam slucajno trazeci neke prelive,nasla ovaj recept i napravila samo preliv od mirodjije.Fantastican je.Osvezavajuci,ukusan,ma caroban...
    Ovom prilikom moram da pitam Maju,da li ce uskoro dati i neki recept za tartar sos? Znam da je onaj kupovni sasvim ok,al nekako bas bi mi "legao" neki pravi ala ovaj preliv :)pa da pravim i orli piletinu :)
    p.s.Post o polasku u predskolsko je takodje caroban...I ja imam malog sina i kad pomislim da me to ceka,dodje mi da se rasplacem odmah...onako unapred :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Majo :)
      Tartar - dodajem na već ogroman spisak stvari koje planiram da obradim za blog pre ili kasnije :) A do tada - pomešaš majonez sa pavlakom, ali više majoneza nego pavlake, recimo kesica od 100 g majoneza, dve kašike pavlake, i u to dodaš vrlo sitno iseckan ukiseljeni kapar, kašiku-dve. Alternativa je sitno seckan kiseli krastavac, ali mnogo je bolje sa kaprom.
      Pozdrav!

      Delete
  29. Pa znala sam da ima neka caka :) Kapar! Hvala,srce si. Do narednog recepta... ili tartar sosa...Veeeeeeliki pozz :)

    ReplyDelete
  30. A danas su na red dosle letnje snicle :) Kupila u tempu dve, silja, crvene paprike za 29,56 din i bacila se na kuvanje. Predivne su zaista. Meke, a paprika je tako dobra u mlevenom mesu da reci nemam. Mnogo dobar recept po obicaju na ovom blogu... :) Do sada nisam imala ni najmanju zamerku za bilo sta sto sa probala. Svaka cast i sve pohvale!!! :)

    ReplyDelete
  31. https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1598608940154400&id=1278145115534119 Postovana Majo, mislim da su koriscene slike iz Vaseg recepta.

    ReplyDelete
  32. Napravio sam ovo danas za ručak i umesto hleba "tvoju" brzu pogaču. Što se tiče šniclica mnogo su dobre kao i pogača stim što mi je pogača u odnosu na tvoju dosta tanja doduše pekao sam u prečniku od 28cm nisam imao od 26 kao ti...sve u svemu kvaltetan ručkić. Dok preliv ne znam da li smem da kažem da mi je tek on bio pun pogodak :D Majo ne mogu da ti opišem koliko mi znači kada napišeš u receptu toliko soli, toliko bibera jer kada ostale recepte čitam napišu po ukusu, a ja onda nemam blagu predstavu koliko da stavim a da ne preteram ili da jelo ostane neslano (znam može se naknadno posoliti ali nije to to).
    Hvala za recepte Majo!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala tebi na uvek odvojenom vremenu da se javiš kad nešto probaš, i naravano, na svim isprobanim receptima!

      So i biber - moram priznati da i kod mene nekad stoji "po ukusu" ali trudim se da bar taj svoj ukus premerim i zabeležim. Mada i od samog jela/recepta zavisi, npr. pilav i musaka mogu da ispadnu "onako", a da ustvari samo fali soli/bibera...

      Delete