Saturday, August 28, 2010

Čokošljivopita


Pita sa šljivama, napravljena na isti način kao pita od kajsija tj. univerzalni voćni tart. Prhka kora, fil od voća, ovde sa dodatkom čokoladne glazure. Šljiva i čokolada su vrlo skladan par. 


Monday, August 23, 2010

Krompir trilogija - Krompir pire

tekst: Dade
foto: Maja


Obariš krompir, izgnječiš i sipaš mleko. Jednostavno da ne može biti jednostavnije. Kako onda objasniti činjenicu da u svom životu, nikad i nigde nisam jeo dobar krompir pire, osim kad ga sam spremim? I da se razumemo nešto. Nisam prepotentan. Delujem ponekad tako, ali nisam. To što nigde nisam jeo dobar krompir pire, ne znači da NIKO ne zna da napravi pire, sem mene. Netačno potpuno, mnogo ljudi pravi odličan pire, nego sam ja imao nesreću da me nikad niko nije zvao u goste i ponudi mi pire. Uvek nekakvo pečenje, sarme, pihtije... ali pire niko ne pominje :))) A vala i kakav pire prave, bolje i da ga ne pominju. Moram malo da budem zajedljiv. Jednom sam u nekom "ekskluzivnom" restoranu poručio bečku i pire (koje iznenađenje!) i doneli mi krompir izgnječen u toj vodi u kojoj se kuvao, odozgo stavili malo putera. Nisam mogao da verujem....

Nego, da ne dangubimo. Naučiću vas kako se pravi krompir pire. Nije to teško.

Sunday, August 15, 2010

Krompir trilogija - Pomfrit

tekst: Dade
foto: Maja


Površno gledano, ima li ičeg lakšeg? Isečeš krompir na štapiće i baciš na ulje. Ili, još bolje, u fritezu. I kroz 10-12 minuta pomfrit je gotov. I jeste jednostavno. Skoro da ne može biti jednostavnije. ALI.

Svi ste probali onaj pomfrit kod McDonald'sa. Savršen. Hrskav, a mekan. Žuta boja. Nije puno natopljen uljem. Čudesan pomfrit. Koliko vas je uspelo da napravi baš takav pomfrit? Nisam ni ja, da se razumemo. Možda jednom ili dvaput u životu. Međutim, za razliku od vas, ja sam sebi postavio i ono nezgodno pitanje. ZAŠTO? Zašto ja ne mogu da napravim isti pomfrit kao onaj koji jedem u Meku?

Sunday, August 08, 2010

Krompir trilogija - Krompir u gaćama

tekst: Dade
foto: Maja


Nije ni malo lako gostovati kod Maje. Maja je lepo uredila svoj blog. Ume i da piše i da napravi lepu fotografiju. Ja volim njen blog, uživam dok čitam i recepte i iskreno mišljenje o tome što je upravo napavila. Zato mi je teško da donesem odluku o gostovanju na takvom mestu. Nisam ja dostojan da gostujem tu.

Verujte, dao sam sve od sebe da je odgovorim. Ne vredi. Uvrtela je sebi u glavu kako ja umem da pišem.. Ma, nema teorije da odustane, uporna k'o mazga. "Hoću da gostuješ, sa pečenim sarmama, na mom blogu..." I šta ćeš? Rešio sam da joj ispunim želju. Čuj, "rešio", morao sam. Ne znam da li ste imali prilike da vidite Maju? Metar i žilet, nema šta da je vidiš. A energična i uporna... Na kraju bi me još i tukla. Zamislite, ustanem ujutru, a oko plavo. Ovolika šljiva :)))

Tuesday, August 03, 2010

NY Cheesecake u pokušaju


Poslastice od sira su u Srbiji i dalje polu-tabu. Cheesecake je ipak uspeo da se izbori za pažnju, čak i medju okorelim nepriznavačima kolača koji nemaju osnovu od bar deset jaja i pola kila oraha. Ali, kad domaćica u Srbiji napravi cheesecake, to će najverovatnije biti neka nepečena varijanta čiji je fil od krem sira i slatke pavlake, stegnut želatinom. Što je ODLIČNO, da ne bude zabune. Naročito kad je sa višnjama. A i sa kajsijama vredi. A i sa prelivom od jagoda je super. Ali tradicionalni cheesecake (ne volim reč tradicija ni one izvedene iz nje, jer je užasno silovana i srozana, ali nemam bolju!) je ipak nešto drugo, to je kolač koji se peče, ima tonu sira, i nešto manje šećera i jaja. Čuven je njujorški. A recepata za njega - milion.

Iščitala sam nekolicinu recepata po netu, napravila mini anketu medju drugaricama koje žive ili su živele u USA, i odlučila se za ovaj. Zašto baš za ovaj, ne znam, mislim da su me slike privukle a i videla sam da je recept detaljan, i ne deluje kao odnekud prepisan nego baš prepričan i objašnjen. Odštampala sam ga i krenula. Prerečunavala sam mere iz lbs/cups u grame, i zapisivala rukom pored. Iz nekog razloga sam pored 1.5 cups sugar stavila 500 g šećera, i apsolutno se ne sećam da li sam namerno povećala meru ili sam recimo greškom pročitala 2.5 cups - ne znam. Ima tome par meseci.

I šta se desilo? Moj cheesecake je bio poluuspešan. Lepo je to bilo, u smislu ukusa. Jak ukus, pun ukus. Ali kora od keksa se totalno razmekšala od vode koja je izašla iz sira. Fil se lepo ispekao i stegao (i "lepo" popucao!) ali očigledno je, dok još nije počeo da se steže, onoliki šećer izvukao vodu iz fila, i kora je sirota skroz nedužna postala gnjeckava.


Tako sam ja sklonila ovaj recept sa dnevnog reda. I da nisam tu koru upropastila, ostao bi problem sa pucanjem fila. "Potražiću drugi recept", pomislila sam, i prešla mislima na nešto drugo.

Nedavno vidim NY Cheesecake kod Melrose. PRELEP. Odmah sam se setila ovog mog jadnička, i uzela da proverim sličnosti i razlike u receptu. I naravno. Nema pola kile šećera kod Melrose, nego oko 350 g, na gotovo identičnu količinu sira i jaja. Rešila sam da će sledeći NY cheesecake biti po tom receptu, ali da prvo u(b)logujem ovaj slučaj, za opomenu sebi i drugima da ne treba menjati recept pri prvom pravljenju, ma kako super-opravdano zvučala ideja da se nešto promeni. Ko zna koja genijalnost je mene navela da drastično povećam količinu šećera, šteta što se ne sećam. Možda je stvarno bilo nešto genijalno, u datom stanju svesti i položaju zvezda.

Bez smeha, molim. Moram nekako da se utešim, a mrzim da lažem. Ovako još i ne zvuči loše :) Update: Napravila sam ponovo njujorški čizkejk, po receptu od Melrose, i sad je pravi!