Wednesday, July 14, 2010

Rodjendanska pita od kajsija


Nešto mi voće ove godine prebrzo prolazi. Ili ja presporo reagujem. Jagode jedva da sam probala, sve čekajući prave. Trešnje po pravilu rekordno brzo zbrišu sa pijačnih tezgi, a i višnje sam uspela da promašim. Višnje, koje obožavam, i od kojih obično ne propuštam da skuvam džem... Jedva prežalih višnje :( Kajsije su do pre par dana bile zelene i nikakve, sad naglo sazrevaju kako je zaredjalo nekoliko jako toplih dana, i to im je kraj. Imam utisak da sve vreme jurim za voćem a ono trči nekim drugim putem i nikako da se sretnemo :) A ja zadihana, i praznih ruku.

Upecah ipak danas jedno omanje jato kajsija. Birala sam najzrelije, one koje ne mogu da čekaju ni dana da budu upotrebljene. Jer od takvih sam, pre tačno dve godine napravila jednu finu pitu od kajsija, kolač nastao u trenutku inspiracije, a zapisan za slučaj da poželim da ga ponovim. Došao je dan da želim da ga ponovim, jer je upravo taj kolač otvorio blog Cooks and Bakes. Na današnji dan, pre dve godine, objavila sam prvi post, bez previše ambicija. I bez svesti da će blog biti išta više od on-line zbirke recepata, i neke vrste dnevnika u koji bih beležila sopstvene utiske o klopi koju spremam.


Kasnije sam upoznala još nekolicinu blogera koji rade to isto, i otpočelo je neobično i prilično neplanirano druženje sa ljudima sličnih interesovanja.

Uporedo sa rastom bloga, raslo je i moje poimanje kvaliteta postova. Jedno vreme sam intenzivno radila na nalaženju kalupa uniformnosti pri pisanju recepta, kasnije sam se posveila poboljšanju kvaliteta fotografija. Još kasnije sam počela svaki recept da nudim i u verziji na engleskom (uz pomoć moje drugarice, lektorke i blog-koleginice Marije :), a zatim i da post upotpunim verzijom recepta prikladnom za štampu. Proizvodnja jednog blog posta postalo je nešto što mi uzme i po par dana, da bih ispoštovala sve te samonametnute kriterijume, kojima više ne mogu da se otmem. Blogovanje je u poslednje dve godine moj najstrastveniji hobi, i sva je šansa da će i u naredno vreme biti.

Druženje blogera je nastavljeno i putem kuvarigrica, igara namenjenih food blogerima sa prostora bivše Jugoslavije, a u cilju tematskih okupljanja oko različitih motiva. Igre ajme, koliko nas je!, kuVarijacije i FBI rukavice žive već drugu godinu, i rastu zajedno sa blog scenom. Takodje, druženje je postalo i lično, upoznala sam nekoliko koleginica blogerki, čak stekla neka vrlo lepa prijatljstva, trajna i vredna.

Nakon par euforičnih faza sa po 15+ postova mesešno, blog je ušao u neko zrelije doba, i nadalje će živeti mirnijim životom. Učestanost novih postova će svakako biti manja nego do sada, što će blog platiti padom posete u statističkom smislu, ali to je cena koja je vredna plaćanja, gledajući dugoročno. Čekaće vas i nadalje priče zasnovane na empirijskim podacima tj. zapažanjima nad lično sprovedenim eksperimetima :) i to u uobičajenom formatu. 

Zahvaljujem svim slučajnim prolaznicima i stalnim čitaocima što su doprineli da ovaj blog doživi drugi rodjendan. Komentari, i naročito utisci onih koji su se odlučili da probaju neko jelo po receptu sa bloga, dragocena su motivacija za Cooks and Bakes.

Izvolite, poslužite se parčetom autorsko-rodjendanske :) pite od kajsija, recept je ovde, i - prijatno!

komentara: 24

  1. Majo, pita ti prelepo izgleda, kako si se setila za ove zvezdice... Jedan savet u vezi sa slikanjem pod svetlošću sijalice (ove slike pravljenja pite koje izgledaju suviše narandžastkasto). Promeni white balance na aparatu. Ne znam kako je na tvom aparatu, ali na mom ima WB preset na kome piše Incadescent ili je označena temperatura boje u kalvinima (treba da je što niža).

    ReplyDelete
  2. Hvala, Maxivido :)

    Hvala za savet, menjam ja WB svaki cas, tj. prebacujem sa daylight na tungsten, ili cak autoWB, zavisno da li slikam u kuhinji (pod obicnim svetlom) ili u trpezariji pod mojim kvazi-reflektorima napravljenih od hladnih sijalica koje mi glume daylight.

    Ovo je slikano u kuhinji pod obicnim svetlom, WB bio na automatici, ali bile su nešto beživotne pa sam dodavala saturaciju :) Jest' malo sam preterala naročito na poslednjoj slici, jbg ;)))

    Nego, da ne znas kako da prevarim aparat da mi da da stelujem WB kad slikam u makro modu? Cim okrenem na makro, on predje u neki poluautomatski rezim, i ukine mi mogucnost da promenim WB, nego radi auto WB. Ovo me bas nervira, a ne nadjoh kako da ga prevarim.

    OSIM da kupim makro objektiv i navrnem lepo mod ma manual :)

    ReplyDelete
  3. Sretan blogorođendan:) Pita se čini fina, ove godine nisam još ništa radila s marelicama, ovo mi je dobar prijedlog:)

    ReplyDelete
  4. Sretan rodjendan i nek poživi tvoj blog. Volim ga jako i uvijek ga pročitam kad mi Google Reader pokazuje da imaš "new post".

    ReplyDelete
  5. Tvoj blog mi je u favorites vec duuugo vremena. Tek mi je pre neki dan svanulo da ga nemam u Readeru.
    Srecan rodjendan blogu!
    I blog i ova pita i sve tvoje fotografije na ovom blogu izgledaju ... savrseno!
    Pozdrav
    Ana

    ReplyDelete
  6. Svi ti automatski programi ne mogu da se menjaju, takvi su kakvi su, default ISO, WB itd. Medjutim, ako pucaš pedeseticom 1.8 (a mislim da si mi rekla da taj objektiv koristiš) pri širom otvorenoj blendi dobijaš isti rezultat kao kod makro programa, zar ne? Mislim, ne znam šta tu aparat može sam da podesi što ti ne možeš. Naravno, s makro objektivom je druga priča. I ja bih ga rado kupila kad bih mogla da ga priuštim :)

    I da, ne čestitah rođendan - neka je sa srećom i da nas još dugo, dugo raduješ tako lepim receptima.

    ReplyDelete
  7. Sve čestitke!!!Pitu ću praviti...:)

    ReplyDelete
  8. Hvala svima.

    Maxivido, makro mod kod mene nikad ne otvori blendu vise (tj. nize) od f4, nekad i 5-6... Nikad skroz, nikad 1.8 (sto je maksimum za moj objektiv). I da, taj otvor blende aparat bira sam, kao i WB, kad je u makro modu, nista mu ja ne mogu.

    Pa ipak, kad slikam u makro modu, zaista imam jasnije detalje, on nekako podesi sve druge parametre tako da ti detalji dodju do izrazaja. Teksture su mi sve lepse, i to osetno lepse kad ih slikam sa makroom, ali su i senke izrazenije. Da ne govorim da mi dize blic kad god mu dune, a ja se polomim da mu obezbedim svetla... Imam jednu tehniku koja NEKAD da lepe rezultate, a to je makro sa blicem, a blic zaklonjen rukom, pod nekim uglom - tu dobijem topline od blica koji se oboji od boje ruke, a opet dobijem i nesto tog svetla. Boje su naravno lepse na manuelnom, a manuelno opet nikad ne mogu da podesim tako da dobijem onu ostrinu koju imam sa makroom... U 90% slucajeva, kad nesto slikam, okinem istu scenu iz istog ugla par puta na manuelnom modu, i par puta na makrou. Pa posle na kompu biram sta mi je lepse, da l' da zrtvujem malo boja ili malo detalja :)

    Sta ti mislis o onim prstenovima, macro rings. To je sitna para, vredelo bi probati. Bar dok ne skupim(o) pare za makro objektiv.

    ReplyDelete
  9. Vidiš, zanimljivo mi je sve to što pišeš, jer ja u principu koristim samo manuelni mod, štagod da slikam. Nekad sam koristila onaj program za portrete jer s njim tonovi kože uvek ispadnu onako porcelanski, ali toliko sam se navikla na manuelno da se ovih dana više i ne setim da ga upalim. Osim toga, moram da šaljem novi aparat Nikonu na kalibraciju, fula mi fokus najstrašnije (znači, oštro jeste, ali ne na mestu na kome sam mu ja rekla da fokusira).
    Pre nego što sam prešla na DSLR, imala sam Minoltu Z1. To je, onako, smešan aparatčić, ali nije point-and-shoot, nego malo komplikovaniji. Za njega mi je muž kupio macro ring i ja sam ga neko vreme koristila. Recimo ovo je snimljeno s njim. To je neki suvi list veličine c. 5 cm, dobila sam ga s kesom pot-pourrija. Izgleda dobro, samo što mi je macro ring ovo što nije u fokusu rasplinjavao i distorzirao kao tilt-shift objektiv ili babylens (vidi se u gornjem levom uglu) umesto da bude samo neoštro. Tek, nisam bila oduševljena. Vredi pogledati koliko košta neki polovan a pristojan macro objektiv na Ebayju. Ja sam tako kupila svoju pedeseticu za 90 eura.

    ReplyDelete
  10. Zamalo da propustim da ti čestitam rođendan "na blog" :)
    Slučajno sam svratio kad ono rođendansko slavlje uz FANTASTIČAN kolač. Nisam siguran da li ću ga praviti ovih dana, nešto me mrzi po ovoj vrućini, ali bi stvarno bilo pametno iskoristiti još to malo sezone kajsija, i napraviti par tegli džema, da imam uz palačinke. Ako se nakanim do nedelje da to uradim napraviću ovu pitu, jer mi voda ide na usta kako primamljivo izgleda, a stvarno bi bilo bezveze kuvati džem a ne napraviti i pitu od kajsija.

    ReplyDelete
  11. Srecan rodjendan i svako dobro vama (; oboma ;)

    S posebnim zadovoljstvom cu se posluziti pitom.
    Fantasticno izgleda :)

    Ziveli!

    ReplyDelete
  12. Zivi bili, veliki porasli:)))))

    Sa uzivanjem citam a jos vise i pravim tvoje recepte! Ova pita savrseno izgleda!! Moracemo i to probati!

    Pozz,
    Ivana

    ReplyDelete
  13. Draga Majo,
    Pita je savrsena za moj ukus, jedva cekam da je isprobam. Srecna godisnjica blogovanja i zelim ti jos mnogo, ovako uspesnih, recepata i mnogo godisnjica!

    Kaca, Katharina, i kako sam ti vec poznata, ali znaces ti ko je :)

    ReplyDelete
  14. Draga moja Majo, srećan ti blogorođendan!!! Žao mi je samo što ovu krasnu pitu sad moram da gledam preko ekrana, ali se nadam da će biti prilike da je probam i uživo.

    ReplyDelete
  15. Iskrene čestitke tebi za rođendan bloga. A pita... pita je fenomenalna... a ja obožavam kajsije.

    ReplyDelete
  16. Sretan rođendan blogu, voljela bih da i dalje bude zanimljiv kao što je to bio i do sada. Duugo sam škicala blog i divila se tvom stilu pisanja, strpljivošću sa kojim barataš dok naveče kad klinci slatko snivaju ti kuhaš, a bome i mrmaš burek sa dragim (često se sjetim toga i nasmijem se :)))

    I imam jednu nagradicu koja te čeka na mom blogu :)

    ReplyDelete
  17. Cestitam blogovski rodjendan! Uzivam u posetama i receptima, vec odavno. Sto se kajsija tice, i ovde u Kaliforniji su u punoj sezoni, a imamo jedno mrsavce koje moramo
    da ugojimo.
    Puno pozdrava

    ReplyDelete
  18. Čestitam Majo na dvije godine vrlo uspješnog bloganja. :)
    Sve što pišeš o fazama razvoja bloga mi je jako poznato i čini mi se da smo sad u istoj fazi. :)

    Što se voća tiče i meni je nekako sve pobjeglo ove godine, jedva sam okusila jagode, a trešnje nisam ni vidjela. :)
    Jako mi se sviđa ovaj kolač tako da se nadam da ću makar kajsije uhvatiti. :)

    ReplyDelete
  19. Sretan blogerski rođendan !! :). Sviđa mi se kako si napisala o razvoju bloga, poznate su mi te faze i stalna želja da se poradi na kvaliteti. Tvoj blog je odličan, meni se jako sviđa, naravno kao i recepti koje objavljuješ. Ova pita je super , bilježim je pa ako ne ovih dana napraviti ću je dogodine kada opet budu kajsije jer i ja imam sličan problem da trčim za sezonskim voće a ono je uvijek barem korak ispred mene .

    ReplyDelete
  20. Srećan rođendan! I da ih bude još mnogo!

    ReplyDelete
  21. Srecan rodjendan!!! Zelim ti jos mnogo uspesnih godina :) Pita je predivna!!!

    ReplyDelete
  22. Na mojem blogu čeka te "Prix d'Arts". Dođi i preuzmi!

    ReplyDelete
  23. Преубаво изгледа! Сигурно ќе го пробам рецептот!

    ReplyDelete